Ove hefte sam se radovao kao malo djete. Poznato je da je hoby kojim se ja bavim dosta zahtjevan, finansijski, a isto tako aparaturom. Zahvaljujući čitaocima koji me podržavaju i mojim rođacima koji me najviše podržavaju, ovaj cetvrtak kotrlja (ide), gledajući broj pregleda, jako dobro. Prošli vikend sam, od mog rođaka Huremović Besima poznatijeg kao Ćupo, dobio novi laptop. Ovo mi je sad velika obaveza da nastavim  raditi ovo što radim. Da podsjetim, prije dvije godine od Ćupe sam dobio novi fotoaparat.

Zato na početku pisanja ovog četvrtka želim da se zahvalim Ćupi, njegovoj ženi Jaci i kćerki Sari za izuzetno vrijedan poklon. Sretan sam što imam ovakvu familiju. Oni su mi  najveća podrška u ovom poslu.
Još jednom, hvala Ćupo, hvala Jaco, hvala Sara

Prošle hefte kud god da okrenem, Kozarac i Prijedor, mirišu jorgovani.

Moji prijatelji, Almir Dželatić i njegova porodica, navratili kod mene. Malo su zavirili u moj voćnjak da vide hoće li ove godine biti hašlama, višanja, šljiva, jabuka...

Ismal Bešić u mom sokaku popravlja uličnu rasvjetu. Sad gledam ovu fotografiju i mislim kako mi na selu moramo sve da plaćamo. Kad želimo da nam se put asfaltira moramo platiti vlastitim sredstvima, hoćemo uličnu rasvjetu moramo platiti vlastitim sredstvima, pokvari se rasvjeta moramo platiti i da ne nabrajam. U gradu sve to imamo i ništa od ovog nismo obavezni platiti.

Par fotografija iz zaseoka Kešići u Kamičanima.

Komšinica Meri Bešlagić se udaje, svatovi treba da krenu. Lanac je spreman da se razvuče preko puta kao prepreka. Moj komšo Tadžić je zaustavio svatove i dok kum nije platio nisu prošli. Nije bilo problema kum je platio bez diskusije.

Radovi na kući djece Hodžić napreduju onako kako je planirano.

Kopija računa od Nećke Mix za vodu i struju prva faza koštalo sve ukupno 1125, 69 km a Nećko je naplatio 1000 km, a ono preko je donacija od njega.

Još jedna donacija
Nakić Abaz 50 eu

Prošli vikend sam sa Kešić Mirsadom išao u Grozdaniće. Mirsad me pozvao da odemo kod Miralema Grozdanića. Ovdje nisam bio evo tačno godinu dana. Prije godinu dana sam zadnji put pisao o Miralemu, njegovom teškom položaju i bolesti koja  ga uništava.
Mirsad je donio, Miralemu, novčanu pomoć, a koju su sakupili i poslali "Grupa Bošnjaka Naestved iz Danske". Ovo je grupa naše raje koji su iz logora Manjača otišli u Dansku. Tamo se drže zajedno, sve rade skupa i često puta skupljaju pomoć za našu raju u BiH. Neke donacije sam i ranije objavljivao na našoj stranici.
Mirsad je pare predao Denisi, ženi od Miralemovog brata, a koja se evo već 15 godina brine o Miralemu. Brat Eniz nije uvijek kod kuće pa sve što treba Miralemu, radi Denisa.

Pitam je kakva je, zdravstvena situacija sa Miralemom jer sam primjetio da se puno smanjio i samo leži.
Denisa mi ponavlja već meni poznatu priču: Miralem boluje, bolest kostiju, tumor u kostima i noge su se iskrivile, bubrezi već 15 godina na dijalizi, srce jako slabo, jetra oštecena...
Miralema više niko ne razumije, kad priča, osim Denise i Eniza. Ovaj čovjek prosto nestaje, svaki dan se smanjuje i sve više se krive noge, ruke, kičma...
Pitam Denisu kakva pomoć im je najpotrebnija. Kaže: kreme za rane, da se rane ne otvaraju ili neki sprej za isto, pempasi ili pelene, sve što može pomoći za higijenu u ovakvom slučaju.

Denisa se zahvaljuje Mirsadu Kešiću i raji u Dankoj za pomoc koju su poslali. Isto tako zahvaljuje se familiji i drugoj raji koji su pomagali, pomažu i onima koji će, nadamo se, pomagati ovom jadniku.

Ove hefte idu fotografije od Mutničke Džamije pa do džamije u Deri.
Kuća porodice Tadžić, vjerujem da je ovo najstarija kuća na području Kozarca. Mislim da  ovu kuću, pored saniranja treba i zaštititi kao spomenik. Neznam dali je neko iz vladajucih institucija vidio ovu kuću. Dosta je nesigurna za prolaznike.

25.Novemar 2014.
Fikret Bačić je , ispred roditelja ubijene prijedorske djece,  gradskim vlastima uručio peticiju sa zahtjevom da se u centru Prijedora podigne spomen obilježje za ubijenu djecu.

Peticiju je tokom 2014.godine potpisalo 1175 gradana Prijedora a podršku je dalo još 242 ljudi iz drugih mjesta. Sa tolikim brojem potpisa peticija ispunjava uslove propisane u članu 49. Statuta Grada za donošenje potrebnih akata iz nadležnosti organa Grada o izgradnji spomenika ubijenoj djeci.

17. Decembar 2014.

Gradonačelnik Grada Prijedora Gospodin Marko Pavic: Sa humane strane on je rekao da se ne protivi izgradnji takvog spomenika i da bi to trebalo biti omogućeno i u gradovima u Federaciji BiH.

23. Decembar 2014.
Sead Jakupović je podržao inicijativu roditelja i rekao da će se licno založiti da zahtjev bude na dnevnom redu gradske Skupštine najkasnije u martu 2015.godine.

Pet mjeseci je prošlo od dana predavanja zahtjeva za podizanje spomen obilježja za ubijenu djecu. Pokušavam saznati šta se desilo sa zahtjevom jer kako kaže narodna poslovica: Ljudi se drže za riječ...
Kontaktiram Fikreta Bačića i dobijem odgovor: Nisam dobio niti pozitivan niti negativan odgovor. Bio sam nekoliko puta kod Jakupovića išli su u Konjic gledati spomenik koji je napravljen ubijenoj djeci Konjica ali do danas ništa. Trebalo je biti na dnevnom redu 22. aprila na skupštini, međutim  nije.

Kontaktiram Seada Jakupovic,predsjednika Skupštine Grada Prijedora, on mi potvrđuje da je delegacija, na inicijativu Gradonačelnika Pavića, išla u Konjic da vidi Spomen obilježje djeci Konjica. Članovi delegacije smatraju da tu nema ništa sporno, što bi vrijeđalo nekog. Na kraju, Jakupović je ubjeđen  da će ovaj zahtjev uskoro biti riješen.

Danas je Dan Džamija

U Bosni i Hercegovini obilježava se Dan džamija. Ovaj datum simbolično je izabran jer obilježava i dan kada je, 1993., eksplozivom srušena jedna od najstarijih, Ferhat-pašina džamija u Banjaluci.

Danas na četvrtku, raje dosta ili kao i obično za ovo doba godine. Kao što se vidi, najviše se kupovalo cvijeće i rasada. Već razmišljam za naredni mjesec dana na koju stranu da okrenem sa svojim fotoaparato. Uskoro će sve kozaračke avlije zamirisati i procvjetati razno cvijeće. Gdje prvo da odem fotografisati dvorište ili balkon sa puno cvijeća.

Tema današnjih razgovora bila je: Od sinoć nema struje (došla je oko 11.00 sati), nema vode i neznam kad je došla. Mnogi su ostali bez jutarnje kahve, a isto tako neki su planirali nešto pojesti u ćaršiji i nisu uspjeli. Obično, u razgovoru, mnogi sumnjaju da je ovo namjerno ovako.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

Hadžo nam je stigao iz Amerike. Ovaj put se dosta napatio u putu ali ipak sav sretan, voza se kroz čaršiju.

Besplatna reklama za Austronet. Mnogi mi prigovaraju da fotografišem uvijek iste osobe. Evo, kad se pojavi neka nova osoba na četvrtku ja zabilježim. Ibro Kahrimanović dva puta godišnje svrati na četvrtak.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedeceg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: “Lijepe riječi ne koštaju mnogo. A ipak postižu mnogo.”