Izdvajamo

Hefta obilježena sa dva događaja, obilježavanje dana napada na Kozarac i otvaranja konc.logora Trnopolje. Mnogo kiše i sjećanje na prošlogodišnje padavine, poplave i klizišta.

Kod familije Hodžić radovi napreduju, glazure završene, a iduće sedmice keramički radovi.
Spisak donatora u zadnjih 7 dana:
Halid Bešić        100 KM
Tofik Bešić        100 KM
Mirzet Pajdo Softić    100 KM
Zijad i Mirsada Alić   100 KM

Danas idem samo lijepe vijesti.

Lijepa priča. Udruženje žena oboljelih od karcinoma "Budućnost-Za" iz Zavidovića, u prolazu kroz Kozarac i zadržavanje jedan sat u ćaršiji. Već nakon sat vremena pričaju sve najljepše o Kozarcu. Ova raja je putovala u Bihać da posjeti isto udruženje "Behar". Kažu, posjeta je uzvratna jer bišćanke su prošle godine posjetile Zavidoviće.

Još jedna lijepa vijest. Ismal Garibović Ipe otvorio je Autopraonu i vulkanizersku radnju Kod "Emina". Otvaranjem ove radnje on je zaposlio tri radnika. Kevac Mirsad, Velić Nazmija i Elvir Jakupović mnogima poznatiji kao Ćoki, su radnici u ovoj radnji.

Ćoki mi reče da rade komplet vulkanizerske usluge isto tako pranje auta. Zatim uz osmjeh dodaje: Kvalitet u prvom planu i rade svaki dan od 08.00 do 18.00 sati.

Novopostavljena tabla kod džamije u Kalati. Ovo znači da je bacanje smeća, u ovom dijelu čaršije, strogo kažnjivo. E sad, zar nam je potrebno ove table postavljati da ne bacamo smeće. Sad će neko reći, tamo gdje nema ove table možemo bacati smeće bez straha da će nas neko kazniti. Kakva smo mi to raja kad nam ovakve table trebaju u čaršiji pa i u selima.

Ove hefte sam u Trnopolju, sokak Marošlići. Ismet Kararić mi pokazuje asfaltirani put i uličnu rasvjetu kaja je urađena prošle godine.

Sljedeće zaustavljanje kod Dževada Velića, za one koji ne znaju predsjednik FK Bratstvo. Nismo se poznavali ranije ali to nas nije spriječilo da se raspričamo. Na konstataciju da je sokak lijep, Dževad mi prića o akciji koju je poveo Bajro Marošlić i mještani ovog sokaka su, bez pomoći gradskih institucija, asfaltirali ovaj sokak. Uličnu rasvjetu je Bajro Marošlić sam finansirao.

U povratku svratim kod Razije Sivac. Nju sam prošle godine fotografisao u njenoj bašti. Nije me prepoznala ali kad sam se predstavio sjetila se i uz široki osmjeh mi reče da, još uvijek, obrađuje svoju baštu sama. Ipak poželjela je da je fotografišem kod njenog cvijeća. Za koji dan će punih 80 godina i najveći problem je oštećena kičma pa hoda malo savijena. Ispraća me sa osmjehom uz pozdrav familiji.

Raja u Kamičanima je uporna u želji da život u MZ oživi.
Jučer (27.05.2014) smo, Nijaz, Mediha i Sade ispred Inicijativnog odbora Savjeta MZ Kamičani imali sastanak u Kozarcu sa Nihadom Deumićem gdje smo razgovarali i dogovarali se o sljedećim koracima ka formiranju Savjeta MZ Kamičani.
Danas smo imali sastanak sa direktorom OŠ Kozarac Mirzetom Mujčićem o tome kome pripada škola i zemljište u Kamičanima i šta po zakonu mi možemo raditi.
Konačan izvještaj će biti na sljedećem sastanku Inicijativog odbora koji će, naravno, biti otvoren za sve jer pred nama još uvijek stoji veliki posao kako u ovoj tako i u idućoj godini.
Novi sastanak građana je zakazan za 06. Juni, a već sljedeći dan 07.06. akcija, uređivanje i čišćenje oko društvenog doma.

Kako sam već najavio, više informacija o Turskoj delegaciji koji su posjetili Kozarac. Mahmut Demirtas iz Inegol Turska porijeklom iz naših krajeva posjetio je, sa svojom porodicom,  i svog rođaka Hameda Karabašića.

Hamed i njegovi sinovi su pomogli da se, gosti iz Turske, sastanu sa Ekremom Hadžićem predsjednikom savjeta MZ Kozarac, Nihadom Deumićem predsjednikom KUD "Kozara", predstavnicima IZ Kozarac. Dogovoreno je da se u buduće uspostavi saradnja na kulturno umjetničkom, vjerskom...planu.

Sljedeća destinacija je Mahmuljini, Deumići, Ćirkini...a sve je ovo Kozaruša. Idem do kraja asfalta, a fotografisanje počinjem od Ekrema Mahmuljina prema magistralnom putu.
Slijede fotografije koje sam pravio u ovom djelu Kozaruše.

Razija Žerić, nismo se prepoznali.

Juče su volonteri iz Kozarca uz pomoć prijatelja iz Prijedora započeli projekat ukrašavanja Kozarca -street ost event-. Tema je bila zajedničko oslikavanje zida u Kozarcu. Posebna pohvala Marku Čađi na slikanju i Ines Ilijašević na organizaciji. Zid je ustupio SL "Istanbul".

U OŠ Kozarac se radovi, rekonstrukcija grijanja, privode kraju. Tri nove peći su stigle, radnici užurbano rade na instaliranju istih.

Urađen je novi dimnjak i sve drugo što je potrebno da bi iduću zimu dočekali bez straha od hladnoće.

Danas na četvrtku lijepo vrijeme ali ne baš toplo. Najčešći razgovori uobičajeno poljoprivreda. Kakva je situacija sa sjetvom, jeli rodilo voće, hašlame jesu li sazrele, hoće li biti šljiva ove godine...

U nedelju 31.05. je dan bijelih traka, a okupljanje je u 13.30 na početku šetačke zone u Prijedoru.  Obilježavanje će se, kao i prošlih godina, odvijati šetnjom kroz glavnu gradsku ulicu, te polaganjem ruža sa imenima ubijene djece, na glavnom prijedorskom trgu. Vidimo se u Prijedoru.

Slijede fotografije koje sam danas pravio.

Kenedi, strastveni bajker, danas u Kozarcu a već sutra putuje, sa kolegom isto strastvenim bajkerom, u Tursku.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Nekada sam mislio da je u zivotu najteze kada ostanes sam. Nije. Najteze je kada si okruzen ljudima pored kojih se osjecas sam.

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.