Izdvajamo

Danas me pozdravlja čovjek i kaže da njegovo ime nije važno ali dugo već želi da me upozna, zatim nastavlja:

Svagdje je lijepo, svaka zemlja je lijepa ali ova naša BiH je najljepša i još kad dođem u Kozarac, pa četvrtak i Caja se vrti u krug, tad sam najsretniji. Hvala Caja za svaku sliku koju uslikaš.
Za ovaj komliment sam se nekako posebno obradovao, a još neznam ko je ovaj kozarčanin. Nisam stigao ni da ga fotografišem, nestao je u pravcu pijace.

Još jedna meni draga priča:
Prošli četvrtak sam objavio pismo od Vahide Hasić koja je tražila prijateljicu Nisvetu Memić. Već u subotu sam dobio sljedeću poruku:
Stupila sam u kontakt sa svojom prijateljicom Vahidom koju nisam vidjela niti čula od 94 god. Hvala kozarac.eu, Nasiha

Još jedan spisak donatora za familiju Hodžić, pred useljenje. Sljedeće javljanje o ovoj familiji bit će, u naredna dva dana, useljenje u novu kuću.
Spisak donatora u zadnjih 7 dana
Balic Hedo     50 e
Hodžić  Emir    200 fr
Bulbul Hermin    100 KM
Redžić Mujo    100 KM
Redžić  Alma     100 KM
Drugarica Alme Redžić   100 KM

Jednom sam napisao kako su skoro svi kozarčani zatvorili prodavnice. Nedžad Turkanović je ponovo otvorio svoju prodavnicu. Ova prodavnica između ostalog nudi pečenu piletinu, a to je novo u Kozarcu, zatim svježe voće i povrće, razni prehrambeni proizvodi... Takođe uvijek svježe voće i povrće. Ovo je dobro kad ono dođem od nekud, sa bazena, hodanja po gradskim institucijama, nismo imali vremena da jedemo u gradu, nemamo vremena ili želje da spremamo, nazoveš broj telefona: 065 228 163 i u veoma kratkom vremenu svježe pečeno pile je na stolu. Probao sam i uvjerio se da je super brzo i ukusno.

Prodavnica se nalazi 10 metara od restorana Stara Bašta.

Ovu fotografije neću komentarisati, ona govori sama za sebe. Prava rijetkost

Huse Jakupović - Kadrin, odlučio da očisti staro kućišće. Kaže ovdje ga svaka stopa svaka travka, grančica, asocira na vrijema od kad se rodio pa sve do rata 92.

Već dvije hefte kombajni rade punom parom. Fadila Hrnića sam našao u Menkovićima dok je sa svojim kombajnom žeo pšenicu. Kaže da je godina dosta dobra i nećemo biti gladni.

Zadnje dvije hefte, jedni kozarčani su dobili plastenike. Malo sam se zainteresovao koliko je to isplativo jer sam od nekih slušao kako je to ne isplativo. 
Već na ulazu u čaršiju vidim gajbu sa paradajzom. Hamza Mehadžić prodaje paradajz iz svog plastenika. Dok mi govori svoje ime naglašava da je unuk od Osmana Sivca. Zatim nastavlja sa pričom kako je Osman ranije, u Francuskoj, bio poznati proizvodžać bio hrane. O tome su, kaže, više puta pisale Francuske novine.
Osman je sad u penziji, živi u svojim Sivcima, a svoje znanje prenosi na unuka Hamzu. Imaju plastenike veličine oko 300m2. Ovdje su svi proizvodi bio, kaže Hamza. Zatim mi potvrđuje da su plastenici isplativi, samo treba da se radi i on sav svoj proizvod uspjeva plasirati na tržište.

Slična priča, kao kod Hamze je i kod Hare Arnautovića. Hare ima plastenik od oko 100m2 i ovdje trenutno proizvodi paradajz i papriku. Takođe, proizvodio su bio.

Pored plastenika, dvije manje parcele su zasijane sa dinjama. Ove dvije parcela  tako lijepo mirišu, dinje zriju.
Takođe tvrdi da su plastenici isplativi i uspjeva sve proizvode plasirati na tržište.

Par fotografije iz mog džemata, Alići-Softići, 27.noć Ramazana.

Džematska kuća u Deri. Ovdje sam našao Enu Bešića dok je nekako zamišljeno sjedio ispred. U razgovoru doznajem da se radovi na džematskoj kući odvijaju, u zadnje vrijeme, otežano. Kaže, nema se para ali u isto vrijeme je i optimista jer sad će godišnji odmori i vjeruje da će džematlije koji žive u drugim državama, pomoći da se džematska kuća osposobi za život. Vjerujem da će se njegove želje ispuniti i da će  džematlije pomoći.  Ja sam obećao da ću u septembru doći da fotografišem završenu džematsku kuću.

Iftar u džematu Kamičani. Ovdje nije potrebo ništa pisati, dovoljno je reći, samo da je u Kamičanima.

Oko Mutničke džamije postavlja se već najavljivana ograda. Fotografija kaže ostalo.

Takođe, radovi za spomen ploču su pri kraju. Ovo sam jutros fotografisao, a vjerujem da su u toku dana radovi napredovali.

Danas na četvrtku puno raje, puno vrućine, puno susreta sa rajom kaja živi tamo negdje daleko od svog zavičaja. Lijep je osjećaj kad mi se neko javi i priča kako prati moj rad.

Danas smo najčešće razgovarali o sutrašnjem danu i proslavi Bajrama, zatim humanitarni koncert Ese Balića i prijatelja.

Nihad Tadžić na svom mjestu i sa njegovim ljekovitim proizvodima. Lijekovi za Astmu, Stomak, Štitnjača...

Slijede fotografije koje sam danas, na četvrtku, pravio. Pravio sam ja danas  fotografije ispred džamije, podjela Bajramskih paketića ali te fotografije ću pustiti u narednom periodu.

Kenedi se vratio iz Turske i svratio na četvrtak, a poslije će kod prijatelja bajkera.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo:  Jedan od glavnih uzroka ljudskih nevolja je pogrešno shvatanje da jedni ljudi mogu nasiljem da popravljaju i udešavaju život drugih

Ponekad mi se cini da kad mi duša zaplace, zaplace i moja Caršija.

Cini mi se da zaplace tiho i tužna dok ljepotu pruža onim što ljepotu samo uništiti znaju. Cini mi se da cujem uzdah ptice kad na kesten sleti kraj ruševina Asker džamije u Starom gradu koje tamo više nema

Uzdahnete li i Vi ponekad ????....