Hefta u kojoj se, skoro, ništa nije dešavalo u našem kraju. Možda zatišje pred buru.
Na 9. međunarodnom festivalu takmičarskog karaktera koji je održan 15.9.2018. god u Velikoj Kladuši ..bilo je 12 društava iz Hrvatske Srbije i Bosne i Hercegovine.
Kulturno umjetničko društvo ,,Kozara'' iz Kozarca, kad je u pitanju koreografija tj igra, zauzelo je 1. mjesto, a u drugom segmentu nošnja zauzeto je 3. mjesto ..
Koristim ovu priliku da se posebno zahvalim ansamblu koji je najzaslužniji za ovaj uspjeh. Hamdiji Joldiću koreografu koji je postavio ovu igru. Mirjani Joldić kostimografu koja je zadužena za nošnju i sve oko nošnje. Mini Karabašic i Aidi Alić koje su dale svoj maksimalni doprinos da ovo sve uspije. Svima onima koji su bili direktni ili indirektni učesnici i koji su nam davali podršku i naravno moja malenkost.
Predsjednik upravnog odbora Zijad Memić
Ovo sam morao uslikati, jer pečurke su počele na sve strane, a najviše varganji i jajare.
Pečurke Blagva ili kod nas Jajara su najljepša i jedna od najukusnijih vrsta pečuraka (gljiva) koja, sa pravom, nosi sva svoja imena, pa i ono latinsko - carska. Takođe kod nas je zovu i Rujnica. Ukusnije su od varganja.
U Brusnici (Brusunca) na raskrsnici, Softići su postavili ovu klupu za odmor i druženje. Suad Softić je prvi sjeo na ovu klupu.
Hasan Huremović, mnogi su ga već zaboravili, a jedni su me pitali jeli živ. Za one koji su zaboravili ili nisu ni znali, on je prije par godina bio bolestan toliko da smo se već oprostili od njega. Nakon par godina strpljivog liječenja, Hasan je dosta dobro. Ostao je bez potkoljenice desne noge, ali i sa tim se živi. Zadovoljan je, ovog ljeta je počeo i auto da vozi. Opet puno priča, a po tome je dobro poznat. Živi u Puharskoj.
Kad ga pitam kako je, a on se osmjehne pa kaže: "Uh, zahvaljujući Bogu, doktorima, mojoj ženi Ismeti, djeci...ja sam pobjegao sa tabuta".
Firma "Ello" elektroinstalacije, njih nije potreno hvaliti. Ovo je prekovremeni rad.
Prošli četvrtak nisam zabilježio asfaltirani parking pored mezarluka i džamije u Trnopolju.
Ovdje su napisali izvođaće radova, kao i investitore. Učešće građana ovdje se ne spominje, a ovdje su građani najveći investitori. Ipak suma od oko 88.000 KM je jako velika i moglo se napisati negdje i to. Ovdje ne vidim ime neke političke stranke, a čujem da se jedna stranka hvali uspjehom. Opet ova tabla mi više liče na neku čitulju (smrtovnicu). Mala kritika koja ne umanjuje uspjeh ove akcije u kojoj su najviše udjela imali Midho Pihić, Vehidin Elezović, Mesud Trnjanin i još par osoba čija imena sam zaboravio, nadam se da mi neće zamjeriti.
Akcija u džematu Gornji Jakupovići, asfaltiranje dvorišta oko džamije, puta do mezarluka i ograde oko mezarluka napreduje. Jučer sam dobio, od Mirhada i Denijala Jakupovića spisak donacija koje su oni predali blagajniku Muhi-Harkanu, 4900 dolara i 200 KM.
Zatim spisak iz Amerike koji je poslao Zijad Jakupović:
Kusuran (Asif) Admir 100 dolara
Poljak (Kasim) Enver 500 dolara
Memić (Husein) Zilhad (Mirsada) 300 dolara
Anis i Amin Ali (Jakupović) 100 dolara
Zatim još jedan džematlija koji je određen za prikupljanje donacije u Portlandu, a to je Ševal Jakupović tel: 1 503 -516-3726
Slijede donacije koje su urućene Muhi-Harkanu:
Hadžić Suad 200 KM
Jakupović Mahmut 1600 KM
Jakupović Zlatan 500 KM
Ibrahimović Asim 200 eura
Garibović Himka 100 eura
Harkan mi priča da je dolazio jedan izvođać radova i rekao cijenu asfaltiranja dvorišta i puta do mezarluka, a to je oko 42.000 KM, ali pitat će još neke izvođaće radova, pa koji budu najpovoljniji.
Za ogradu oko mezarluka još nisu pitali.
Ove hefte sam zujao kroz Trnopolje i sjetih se da par kuća nisam nikad slikao. Tahira Ibrahimović mi reče da je čula kako ja zujim i slikam ali ovdje nisam nikad slikao.
Par slika iz ovog dijela Trnopolja.
Enver Čuskić širokog osmjeha poziva na kahvu, sok... Priča o svom boravku u Austriji gdje je radio punih 41 godinu. Sad je u penziji. Ovdje provodi svoje penzionerske dane i ovdje je najsretniji.
U povratku kući nisam mogao da ne svratim kod Razije Sivac. Ona se smije pa dobaciva, "šta ćeš mene ovakvu staru slikati, slikaš me svake godine". Zatim mi reče da je bila bolesna i sad je dobro. Ove godine nije sijala baštu, ne može, ostarilo se. Ali cvijeće je i ove godina uzgajala. Priča mi da je očekivala da ću ja doći da uslikam njeno cvijeće. Danas je cvijeće uvehlo i nisam slikao. Sad mi krivo što nisam slikao Razijino cvijeće.
Svratih kod Adema i Nere Pjanić, cijelo ljeto obećavam da ću svratiti i baš juče kad sam svratio rekoše mi da su otputovali nazad u Ameriku. Moja krivica mogao sam i ranije da svratim.
Na njihovom imanju sam našao Azru i Amira Baruđija. Oni su zaduženi za održavanje imanja.
Danas na četvrtku lijepo vrijeme ali ne baš puno raje. Svaki dan u hefti može biti lijep, tužan, sumoran, dosadan...ali četvrtak uvijek poseban. Četvrtkom je raja najsretnija, svi dobro raspoloženi, nasmijani, veseli... Svi problemi koje imamo mi ostavimo po strani, bar do podne, a poslije svak na svoju stranu sa svojim problemima.
Raja iz Lihtenštajna u Kozarcu
Nakon dužeg odsustva, Paljevina došao u Kozarac.
Kenedi u Kozarcu.
To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Strašno mnogo mora čovjek na Zemlji da trpi, strašno mnogo ima nevolje.