Lijepo vrijeme, proljeće, behar na sve strane krenuo. Raja se okrenula svojim brigama, presudu Karadžiću  ostavili po strani. Presudu Šešelju ne mogu komentarisati, nije to moj fah. Lakše mi pisati o lijepim dešavanjima. Ovo lijepo vrijeme nisam baš najbolje iskoristio, niti puno šta uradio oko kuće, voćnjaka ili bašte. Puno sam zujao okolo i malo vremena imao za uživanje u voćnjaku. Juče na kratko, a miris behara obara s nogu.

Željeznička stanica Kozarac. Ovo sam fotografisao na zahtjev čitalaca. Mnogi prijedorčani i kozarčani su sa ove stanice, SILOM, 1992. godine odveženi u nepovrat. Ovo je posljednji objekat koji su vidjeli iz svog rodnog kraja, a zatim potrpani u stočne vagone i odvoženi prema Doboju, Maglaju i dalje u bijeli svijet. Jedni su se već u putu u vagonima ugušili, neki po izlasku iz voza i pali u vodu. Mnogi su umrli u bijelom svijetu, a ima ih koji ne mogu doći jer su oboljeli. Mnogi dođu u Kozarac ali nikad nisu svratili na ovu stanicu, ali bolje da ne svraćaju jer osoblje na stanici je neljubazno, da ne upotrebljavam druge riječi.

Da bih napravio jednu fotografiju od željezničke stanice morao sam pisati zahtjev generalnom direktoru Željeznice Republike Srpske a.d. Doboj. Draganu Savanoviću. Gospodinu Savanoviću hvala na brzoj i korektnoj reakciji. Moje čuđenje da se za fotografisanje stanice u Kozarcu mora tražiti bilo kakvo odobrenje, a naročito generalnog direktora.
Fotografisanje bilo koje stanice od B.Novog do Banja Luke nije zabranjeno osim ove u Kozarcu. Obrazloženja radnika na stanici i u upravi u Prijedoru su dosta neozbiljna. Čak i prugu je zabranjeno fotografisati.

Juče sam bio na pružnom prelazu koji se popularno zove "13" (Trinaesta) gdje su konačno počeli radovi na rješavanju problema pružnog prelaza.
Trenutno se izvode radovi na traci za skretanje lijevo iz pravca Prijedora, te  traka za skretanje desno iz pravca Bosanskog Novog prema pružnom prelazu, ili radi se na  riješavnju raskrsnice na magistralnom putu kod pružnog prelaza “trinaesta”. Ovdje me niko nije pitao imam li odobrenje od generalnog direktora, za fotografisanje pruge.

Jedna fotka iz Kozarca fotografisana noću.

Orezao i okrećio voće, a na kraju pokupio granje, pa zapalio.

Vjerovali ili ne ove hefte sam se sladio prženim kestenom.

Par fotografija sa pazarnog dana koji je bio u nedelju.

O aktivnostima Fonda solidarnosti smo već pisali ali nije loše ponoviti, a riječ je o proširenju humanitarnog rada Fonda solidarnosti u Kozarcu.
Akcija prikupljanja
odjeća,
obuća,
namirnice,
kućne potrepštine,
namještaj
bijelu tehniku i
svih drugih proizvoda koji mogu koristiti drugoj raji, je uzela maha.

Jasmin ef i Ajdin ef imaju pune ruke posla. Jasmin se javlja na telefon i dogovara preuzimanje robe, a Ajdin sa drugim članovima  pregleda i slaže robu u stalaže. Takođe mašine ili namještaj koji se može upotrijebiti smještaju u prostoriju Fonda Solidarnosti u Hrnićima.

Emira Alić, došla iz Švedske, Geteborg (Gothenburg). Već par puta sam pisao o raji iz Geteborga, radnika keksare. Oni svaki mjesec izdvajaju određenu sumu od plate, u humanitarne svrhe. Ove hefte Emira je donijela donaciju za Grabić Ifetu. Da podsjetim, prošle godine 30. decembra njena kuća je izgorila. Fond solidarnosti pokrenuo akciju za pomoć Ifeti.
Emira je donijela donaciju, od raje iz keksare Geteborg od 660 KM i predala u Fond solidarnosti Kozarac.
Donatori su: Nijaz, Almir, Sabina, Asima, Abid, Emira, Mirzet, Alija, Edin, Izeta, Zahida, Nada, Anone (Laos)i Rešad.  Komšije: Nedžad, Sejad, Unka, Avdija i Subha.

Zujim prema Hrnićima i baš kod table Hrnići zaustavim da pozdravim Muamera Muminhodžića. On je zauzet izlijevanjem bunara. Došao je kući za praznike, a radi u Belgiji.

Još dvije fotke iz Muamerovog komšiluka.

Nastavljam dalje u Hrniće i sokak u kojem nikad nisam bio. Kritikovan sam što nikad ovdje nisam zalazio. Danas ispravljam geršku.
Ovdje žive porodice Forić i Nukić.

Rekoše mi da put sami o svom trošku nasipaju i uređuju.

Svraćam kod Amira Forića i on mi žalosno saopštava da je kod njih žalost. Umrla nane Hatema Hušić koja je živjela u Jajcu. Oni uglavnom žive od poljoprivrede.

Par fotki iz komšiluka, domaćini otišli po dijecu u školu ili prodavnicu.

Kod porodice Fadil Nukić isto, otišli u čaršiju. Ipak kod kuće je glava porodice Hamdija Nukić 82 godine. Da podsjetim, najstariji lovac na području Kozarca. Zdravlje je, kaže, onako osrednje. Čitav život živio od poljoprivrede i drva. Priča da je imao šestero djece, a unučad i praunučad nije ni brojao. Tu je unuk Fadil koji se brine o njemu.

Rođak Amir, iz B.Novog radi kod Fadila. Pokazuje mi mašinu i priča da je ovo Fadilova pilana. To im je sad glavno zanimanje, drvo i pilana.

Pored pilane je radiona u kojoj Amir radi. Reče mi da se još bave presvlačenjem namještaja, a uskoro planiraju proizvodnju namještaja.

Maja i Ajdina kontrolišu Amira kako radi.

Jutros sam svratio u restoran Laguna u Kozarcu. Vlasnik restorana Nijaz mi reče da mu treba jedan radnik, kuhar-ica. Evo jedno radno mjesto slobodno, zainteresovani se mogu javiti u restoran Laguna u Kozarcu. Za više informacija zvati na telefon: 066 765 515.

Danas na četvrtku puno raje, kao da je juli mjesec. Lijepo vrijeme, mnogi došli u čaršiju da se vide sa drugom rajom, a manje što imaju neke obaveze. Do 12.00 sati u čaršiji je veselo šale, dobacivanja, galama.

Kozarac je nešto posebno i četvrtak ga čini još posebnijim i drugačijim u poređenju sa drugim čaršijama u BiH. Ovdje raja iz svih okolnih sela dođu na četvrtak, ovdje se sreću razgovaraju, upoznaju, dogovaraju poslove. Četvrtak u Kozarcu je nešto što nigdje na svijetu nema.

Ovdje je raja slobodna i fotografisanje na sred ulice nije ništa neobično. Dok pravimo fotografije zaustavljamo saobraćaj, a vozači mirno zaustavljaju bez da trube sirenama, samo se smješe i strpljivo čekaju da završimo fotografisanje. Možda je nekom čudno ili nekulturno dozivanje preko ulice, ali u Kozarcu je to sve normalono i čini neku lijepu draž.

Kozarčani četvrtkom svi sretni i nasmijani, bez obzira što mnogi od nas imamo puno problema. Četvrtak do podne je vrijeme kad  sve probleme ostavimo po strani.

Emina Hodžić ovaj vikend odlazi u Kanadu kod sina. Kaže da planira ostati tamo. Emini želimo da joj se ispune sve želje.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: "Rana koja se krije, sporo i teško zarasta."