Izdvajamo

Hefta bez dešavanja, a ja zujim kao da je juli mjesec.

Svratih kod moje komšinice Bahre Mešinović 83. godina starosti. Žena živi sama ali je puna života. Ne može mirno da sjedi u kući. Ima ona penziju i nema potrebu da radi da bi nešto zaradila, ali ona uvijek ima oko deset ovaca, sad već i jagnjadi. Takođe kokoši, a njen sin Fikret, koji živi u Sloveniji, ima golubove, oko 100 komada i ukrasne kokoši. Sve to Bahra sama održava bez ičije pomoći.

Žena oštra na jeziku, ali još oštrija na poslu. Rodila je osmero djece, sin Nijaz je poginuo na poslu u Sloveniji i unuk Nijaz umro, takođe u Sloveniji. Žive djece ima sedmero, a za unučad i praunučad ne pitaj ni sama ne zna.
Pitam je kako je prošlo ovih 83 godina, a ona se osmjehnu i kaže, "Kao da sam se juče rodila, život težak imala ali eto dobro je".

U utorak, 12.02.2019., u Kozarcu su dvanaest naših mještana dobili plastenike. Plastenici su veličene 100 m2 (5x20 m), a donator je Grad Prijedor, komisija za održivi povratak.

Danas mi, raja koji su dobili plastenik, pričaju da su plastenici već montirani i da nisu veličine koja je navedena, već 16x5.5 m.

Predsjednik komisije Sabahudin Garibović kaže da je ovo projekat za 2018. godinu i podjeljeno je 20 plastenika na području Grada prijedora, od čega 12 u Kozarcu.Prije dvadesetak dana su podjeljene freze i neke druge stvari koje su neophodne ljudima. Takođe ranije smo dijelili štalske objekte.Uglavnom 2018. god smo riješili 101 familiju sa neophodnim sredstvima.

Safet Sefer ovčar sa Vlašića, mjesto Karaula-Seferi. Čovjek koji trenutno ima oko 450 ovaca plus jagnjadi. Priča mi da nomadi više od 40 godina, ili tačnije od 1970. i samo za vrijeme rata nije nomadio. Glavno zanimanje svih Sefera je ovčarstvo, ali i ovo polahko izumire. "Omladina neće ovo da radi ne isplati se, jeftino janje, jeftin sir, jeftina vuna... Moj sin kaže da nema računa, nekad je bilo janje, kila pet km, kutija cigareta jedna km, a sad kutija cigareta pet km, a janje ostalo na pet km, pa ti sad vidi, ma nema računa, nema te nigdje više ulažeš nego što dobiješ", priča mi Safet. Na pitanje ima li problema u ovom našem kraju dok nomadi, "Ovdje su ljudi vrlo dobri, a i mi se pridržavamo da ne učinimo štetu mještanima. Trudimo se ali desi se da bude kvara. Trudima se da sve bude pošteno, a kozaračka raja su pošteni prema nama, izlaze nam u susret, pomažu nam, a i poznajemo se već dugi niz godina. Uglavnom da se živjeti", kaže Safet.

Prošle hefte dva momka mi sugerišu da odem u Mujkanoviće, džemat Hrnići, da slikam njihov put. Poznajem ja ovaj put jer često puta prolazim ovuda. Slikam skoro svake godine. Jedan momak, nije htio da kaže svoje ime, komentariše, "Svake godine dočekujemo naše komšije, koji žive u drugim državama, sa molbom da nam naspu ovaj put i oni to redovno čine. Bio bi red da i opština koji put to učini, da jednom dočekamo naše komšije uzdignute glave, da nam jednom dođu, a de ne tražimo od njih para".

Na pitanje jesu li se obraćali nekom, kažu, a kome da se obraćamo, kad trebamo glasati svi znaju za ove naše puteve, obećavaju brda i doline, a kad treba nasuti, e onda je procedura koja traje jako dugo i uvijek se pominju neki tendetri. Dok se riješe tenderi i ostale procedure mi moramo da gazimo po blatu da bi otišli da platimo porez državi.
Rekoh da moje pisanje neće ništa pomoći, "Ma nek se zna", kažu oni.

Par slika iz ovog malog sokaka Mujkanovići.

Jučer sam dobio pismo od mog jarana, još iz rane mladosti, Zike Jakupovića, a koji živi i radi u Čikagu. Pismo prenosim u cijelosti.

Ponosna Munara Kevljana

Evo sjedoh da napišem ovo što me je razočaralo i što mislim da sam puno propustio. Zašto sam poslije toliko godina prvi put stao ispred džamije u Kevljanima. Ustvari bio sam ali nisam nikada ulazio u dvorušte džamije. Zahvaljujući portalima Kevljani.eu i Kozarac.eu, koji su mi dali povoda da se više aktiviramo.

Stajao sam ispred spomen ploča, u izgradnji i počeo da čitam imena od mojih prijatelja i familije. Ne mogu se sjetiti koliko ima tih ploča na kojima je više od 400 imana našeg naroda, ubijenih 92. i upisanih bez razlike na vjeru i nacionalnost.
Dok sam čitao imena dolazi mi u glavu prozivka, oproštaj, kao odoše oni na razmjenu.

Dok sam stojao ispred spomen ploča, čitam dalje, osjetio sam suze niz obraz, okrenuh se da mi Caja ne vidi lice. Pokušao sam da se smirim i uspio sam baš kad je stigao Kasim Pervanić, veoma skroman čovjek, napustio je svoj posao i došao da se upoznamo. On onako skromno reče, samo malo nam treba pomoći, da se malo dovrši i da bi se asfaltiralo dvorište oko džamije.
Ponavlja, asfaltiranje dvorišta oko džamije i spomen obilježje da se završi i postave ploče za one koji nisu pronađeni i čija imena nisu upisana.
Treba, ispred spomen ploča, da se uradi staza. Bio je ponosan na svoje džematlije, e halal ti vjera Kasime.
Ovo što stavi "Ponosna munara", da me neko ne shvati krivo, jedina koja je ostala ispred džamije, a ostale su završile u nasipu puteva.

Ja se izvinjavam ako sam nešto pogriješio povodom munare Kevljani ili bilo koje na kozaračkoj regiji.
I dok pišem ovo sjetih se, pitam Kasima što je ovdje ova uvala, znam da je bilo ravno kad sam prolazio prije rata. E kaže meni Kasim, ovdje je bila grobnica i opet me povuče da idem da čitam imena.
Trebalo bi mi vremena i snage da pročitam, teško je opisati bol koju osjećam dok čitam ova imena. Prestajem čitati, pa se vratim opet Kasimu.
Započinjemo priču, Kasim me gleda i pita poznajem li Nenu Poljaka. Poznajem kažem a on kaže: Poselami on je dobar čovjek, potvrđujem isto. Dok pričamo hodamo do dvorišta džamije, pred ulazom voda, blato, potkov od krova otpada, fasada itd.
Kasim reče malo ali sa halalom završit će se.

Prije odlaska iz Kevljana pitao sam Kasima da se uključe malo i naši ljudi koji nisu iz Kevljana. Bio je oduševljen. Pozvao sam Emira Hadžića i pitao dali se prihvata ove akcije, da je vodi. Bio je zahvalan na povjerenju i pristao da se odmah uključi.
Znam i siguran sam da će ova akcija da uspije. Ako pogledamo akciju G: Jakupovići gdje smo imali desetine donatora djecu porijeklom iz Bosne.
Da se vratim kratko na imena na spomen pločama. Imaju imene sa cijele prijedorske okoline.
Dok sam se vraćao sa Cajom (kozarac.eu) nisam mogao da progovorim ni riječ. Pitao sam sebe, jedina džamija koja ima grobnicu i ponosnu munaru. Da se zna.
Na kraju da samo napomenem ovo je počelo juče, sa donacijama. Imat ćete šansu i ako imate želju da pomognete da se ovaj projekat završi, pozivamo sve dobre ljude da doniraju koliko mogu, a ima nas i biće ako Bog da.

Ziko Jakupović

Da podsjetim, Ziko je veliki rodoljub, logoraš u šest logora , dvije godine provedene u logoru, humanista, učesnik većine akcija u našem kraju. On je započeo zadnju akciju u Gornjim Jakupovićima, asfaltiranje puta do mezarluka ograđivanje mezarluka i asfaltiranje dvorišta oko džamije. On živi i radi u Čikagu, a u zadnjih 20 godina u Kozarac je dolazio 70 puta. To je više od tri puta godišnje.

Tako i ovaj put. Ziko nije sjedio skrštenih ruku, on je sa svojim jaranima orgavizovao druženje i roštilj, kod njega u garaži. Na ovom druženju je sa svojom rajom sakupio 6050 dolara za akciju asvaltiranje i uređivanje prilaza džamiji i mejtehani zatim uređivanje dvorišta i parkinga, kao i završetka spomen obilježja ispred džamije Kevljani.

Na slikama ispod su imena donatora za akciju asvaltiranje i uređivanje prilaza džamiji i mejtehani zatim uređivanje dvorišta i parkinga, kao i završetka spomen obilježja ispred džamije Kevljani:

Na slikama nisu upisani par donatora, donacije naknadno donirali, a to su:

Kozarčanin 250 dolara
Ademi Fuad 150 dolara
Mujanović (Hasana) Adem 100 dolara
Hodžić Senad 100 dolara

što ukupno iznosi 6050 dolara

Sljedeći spisak preuzet sa Kevljani.eu, gore navedena imena još nisu upisana na spisak ispod.


Spisak donatora koji su odlučili podržati akciju asvaltiranje i uređivanje prilaza džamiji i mejtehani zatim uređivanje dvorišta i parkinga, kao i završetka spomen obilježja ispred džamije Kevljani:

1. Klipič Irfan 300 KM

2. Velič Ekrem 300 KM

3. Pervanič Kasim 300 KM

4. Kevac Fajke Suvad 300 KM ..

5. Kevac Edhema Fadil Fajko 300 KM ..

6. Hadžić Hajrudin 100 KM

7. Hadžič Šerif 100 KM

8. Hadžić Besima 100 KM

9. Ef. Hafiz Muharem Šeperović 100 KM

10. Hadžič (Sulje i Besime) Seima 100 KM

11. Hadžić (Śabana) Suad 100 KM

12. Anis i Amin Jakupović - Ali 100 $

13. Nisveta Hodžić Avdić 50 KM

14. Velić Feriza Dževad 200 SCH

15. Adil i Hamida Hodzic 300 KM

16. Pervanić Ermin 400 KM ..

17. Čolić Ramiz. 300 KM ..

18. Sadik Pervanić 300 KM

19. Čolić Džemal 20 KM

20. Raja iz Bužima-IBRAHIM 100 KM

21. Velić Jasmin 300 KM

22. Ahmet Hodžić 200 KM

23. Velić Ismet i Vahida 500 KM ..

24. Jakupović Haris 250 KM

25. Jakupović Ferida 250 KM

26. Hodžić Ibrahim Ibraga 400 KM

27. Pervanić Zlatan Zlaja 200 KM

28. Hamida Pervanić Muslić 200 KM

29. Mehmedagič Huse i Esma 50 €

30. Šahbaz Suvad 100 €

31. Garibović Šaban 100 KM

32. Kemal Pervanić 300 KM

33.Šerif Hodžić 300 KM

34. Rekić Hikmet 200 KM

35. Ališić Mahmut Apo 300 KM

36. Hodžić Bahrija i Namka 200 €

37. Hodžić Armin 150 €

38. Pervanić Samed 300 KM

39. Pervanić Ago 300 KM

 

Molio bi sve donatore koji daju novac a kojim slućajem se ne nađu na spisku ili želite više informacija kontaktirajte nas:

Kasim Pervanić Kevljani +387 61 458 083

Suvad Kevac : Tel , Messenger , VhatsApp ,Viber , +46 707 23 00 89 ili e-post: Ova e-maila adresa je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Kordinatori:

1. Emir Hadžić Kordinator USA Chicago +1 773 225 6763

2. ??

Još par slika iz Kevljana.

 

Akcija asfaltiranje puta kroz Duračke, napreduje ne baš očekivanim tempom ali uplate pristižu.

Ispod je spisak donacija koje su do danas uplaćene:

RN BROJ IME PREZIME IZNOS VALUTA
1 ADMIR DURAČAK 2911,9 KM
2 ENVER DURAČAK 200 KM
3 DŽEMILA SUŠIĆ 100 KM
4 DAMIR DURAČAK 2830 KM
5 EMIRA KAHRIMANOVIĆ 100 KM
6 ZVONKO PARAŠ 199 KM
7 PERO PARAŠ 194 KM
8 DŽEVAD I RAZA ZULIĆ 214 KM
9 EMIRA DURAČAK 1683 KM
10 DŽENAN HODŽIĆ-DURAČAK 1683 KM
11 VASVA CRNIĆ 168 KM
12 SENADA KARABAŠIĆ 500 KM
13 NIHAD KARABAŠIĆ 200 KM
14 ADNAN  KARABAŠIĆ 340 KM
15 ŠUHRA MUJKANOVIĆ 170 KM
16 SADIJA GLAMOČANIN 363 KM
17 VEDŽIB  GLAMOČANIN 182 KM
18 JASMINA SELIMOVIĆ 1100 KM
19 HARIS  DURAČAK 3660 KM
20 IZETA DURAČAK 1000 KM
21 MUAMER DURAČAK 2000 KM
22 MIDHAD  PIHIĆ 50 KM
23 ZIJAD JAKUPOVIĆ 100 KM
24 NIHAD DURAČAK 1000 KM
25 ŠERIF JAKUPOVIĆ 100 KM
26 NEDŽAD DURAČAK 1941 KM
27 MEVLIDA DURAČAK 203 KM
28 BENJAMIN DURAČAK 194 KM
29 DENIJAL  DERGIĆ 200 KM
30 NEDŽAD MURANOVIĆ 606 KM
31 RASIM ILJASI 300 KM
32 ADMIRA DURAČAK 970 KM
33 DINKA DURAČAK 1005 KM
34 RD 50 KM
35 NERMIN DURAČAK 1000 KM
36 LEILA DURAČAK 388 KM
37 SAMIE KLIPIĆ 540 KM
38 ENVER DURAČAK 2885 KM
39 ELZAD MURANOVIĆ 200 KM
40 BESIM  MURANOVIĆ 200 KM
41 SEJAD DURAČAK 2080 KM

UKUPNO 33809,9

Danas na četvrtku puno više raje u poređenju sa prošlim četvrtkom. Lijepo vrijeme je izmamilo raju iz kuće. Iskreno, fali nam Fadilina maslenica. Ono isčekivanje deset sati, zatim otpakivanje maslenice, slikanje, a onda čaputanje, ona dobacivanja, smijanje, šale...., ali još malo pa će i Februar proći.

Slijede slike koje sam danas pravio.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Danas je dan zaljubljenih: Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objašnjavati ni tražiti joj razlog.

 

 

 

...počinje priču o Kozarcu Ibro Kahrimanović: "Kozarac živi zahvaljujući dijaspori, odnosno Kozarčanima koji su se nakon progona zaustavili u evropskim zemljama, u Americi. Ali, iz ljubavi, iz nekakvog svog kozaračkog inata ponovo su izgradili ovo mjesto, čime je Kozarac postao simbol povratka u BiH. Istina, najveći broj njih dolazi za novogodišnje praznike i tokom ljeta, ali ono što su izgradili ovdje – kuće, drugi objekti – garancija su da će se vratiti zastalno i nastaviti živjeti ovdje."