Izdvajamo

Vanredna situacija traje, a nadam se da neće još dugo. Raja se pazi, svi su u dobrovoljnim samoizolacijama. Ja sam pomalo zujio, naravno uz sve preporučene mjere opreza. Javljao sam se iz Kozarca, bilježio podjelu paketa socijalno ugroženim porodicama, dezinfekcije....

Prva slika je od utorka, kad je dozvoljen izlazak raji starijoj od 65 godina. Dosta tužna slika. Sumnjam da su svi došli na red da podignu penziju ili da plate obaveze.

Ove hefte u poljoprivrednoj apoteci Agroherc, čiji vlasnik je Mesud Trnjanin, je radno. Raja kupuje sjemena, sadnice, gnjojivo, cvijeće, zemlju, dolazi po savjet...

Pripreme za sjetvu su pri kraju.

Kod nekih i završena sjetva.

Voćnjaci izbeharali (procvjetali). Par dana je bilo jakog mraza, dva jutra -6 stepeni. Određeni procenat je uništen, ali ostalo je dosta zdravog cvijeta. Jabuke tek sad počinju beharati.

Tri slike od mog voćnjaka.

Danas četvrtak, pusta čaršija. Tužno sve.

Danas su momci iz Prijedora radili dezinfekciju društvenih objekata u Kozarcu.

Jedno malo poređenje. Slika od prošle godine u Aprilu.

A danas, kako tužno, čini mi se da ima više pasa lutalica nego ljudi.

Ove hefte sam zujio kroz Gornje Jakupoviće i Babiće. Nisam ulazio u dvorišta i sve je bilo ako nekog slučajno sretnem.

Kemo radi bravariju, ali je stao da me pozdravi.

Zatim mi pokazuje ovaj odron na putu. Cijev ispod puta je propala i zatvorena. Kemo mi priča da je tri puta išao u opštinu da prijavi ovo da se uradi sanacija. Svaki put su mu rekli biće urađeno, i to je sve. "Kad se desi belaj ja ću ići svjedočiti da sam tri puta prijavljivao i da niko iz gradske uprave nije ni pomislio da dođe, bar da pogleda ovo" kaže mi Kemo. Zatim smo komentarisali, šta je njih briga, njihova plata se ne umanjuje, redovno ide, a sve kazne plaća država, ne oni.

Kuća Zike Jakupovića. On je u Americi, veliki humanista. Skoro me zove i pita kako pomoći našoj raji. Želi pomoći ali su svi blokirani, nemaju nikakvih informacija o dešavanjima kod nas.

Esad Jakupović izišao da me pozdravi. Živi sam,  njegova žena je ubijena u ratu. Živi od poljoprivrede.

Ovdje kad sam stao da slikam, divim se ljepoti ovog kraja, a onda tužan jer ovdje je najmanje stanovnika. Anita Hodžić mi maše iz kuće, a meni se vraćaju sjećanja iz mladosti i divne raje sa kojom sam se družio.

Ševala nisam vidio, a pred kuću nisam išao.

Ibru i njegovu suprugu Subhu Bahonjić, sam našao u dvorištu. Iskreno, nadao sam se da ću ga naći da ga pitam kako je platio kaznu. Za vrijeme zabrane kretanja licima starijim od 65 godina, Ibro je otišao u Kozarac u kupovinu. Policija je  njega i još par osoba privela i kaznili sa po 500 KM. Rekli im ako plate u roku od 7 dana onda je 250 KM. Sad Ibro neide nikud iz Jakupovića. Nedostaje mu četvrtak ali šuti. Priča mi da vrijeme provodi čuvajući ovce i koze.

Kod Ibre smokve su već dosta krupne. Kaže da njegove smokve tri puta godišnje rode.

Ibro mi pokaziva bazen od seoskog vodovoda, priča mi da je platio dva radnika da očiste okolo. Planiraju što prije da renoviraju ovaj bazen.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Misliš li godinu dana unaprijed sij žito, misliš li 10 godina unaprijed, sadi voćke, misliš li 100 godina unaprijed obrazuj narod. Posiješ li žito, ubiraćeš plodove jedanput, posadiš li voćke, ubiraćeš plodove više godina, budeš li obrazovao narod, ubiraćeš plodove stalno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Svaka cast po kojzna koji put Caja tvoje ime treba zapisati zlatnim slovima i na ulaz u pijacu staviti naslov. LEGENDA KOZARACKOG CETVRTKA jer si to do sad zasluzio. DESETKA

Leka Ibric Mehmedagic
Četvrtak 01. Septembar 2016.