Izdvajamo

Hefta bez nekih posebnih dešavanja, ali ja zujim. Odmah na početku da kažem:

Povodom nastupanja mubarek mjeseca Ramazana naš i vaš portal Kozarac.eu svim vjernicima upućuje iskrene čestitke i najljepše želje da odabrane dane i noći ovog mjeseca provedu u dobrom zdravlju, te ličnom i porodičnom zadovoljstvu.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun.

Često puta vozim kroz Brđane, a ovaj put sam maksuz svratio kod Asima Talića. On je prošle jeseni kupio deset ovaca i odlučio da uzgaja ovce.  Odlučio je da počne sa Romanovska ovcama i već do sad njegovo stado je sa novih 10 jagnjadi povećano.

Ove hefte jedna ovca je ojanjila četvero jagnjadi. Ova prinova je donijela radost u kući, jer ovo se rijetko dešava.
U našim krajevima najčešće možemo vidjeti da ovca ojanji dvoje ili troje jagnjadi, a sve preko je rijetkost.
Priča mi Asim da je, par dana prije, jedno jagnje uginulo od ujeda zmije. Za ovu sortu ovaca kažu da se janje svakih 6 mjeseci.

Said Mujanović je završio uređivanje svog ribnjaka. Tu pored riječice Brusnice uredio je i mali park za odmor. Sad svoje slobodno vrijeme provodi, sa svojim najmilijim, pored ribnjaka u njihovom parku.

 

Ovih dana dobio sam poziv da odem u Hrustiće na mezarluke, da vidim šta Sanel Šahbaz radi. Našao sam ga dok je čistio jedan nišan. Znamo svi kvalitetu nišana koje rade naši kamenoresci.

Ova situacija sa Korona virusom, Sanelu dosadno, a voli ovaj posao. On je došao na ideju da očisti nišane koji su zaprljani, slova se ne vide... Kaže da ovo radi dobrovoljno i niko nije obavezan da plati. Naravno kad uslika nišan prije čišćenja i poslije kad je očišćen familija, od umrlih, nagradi njegov trud.

Nakon pauze, zbog Korona epidemije, u džamiji Kamičani nastavljeni su radovi na proširenju. Ovih dana privode se kraju unutarnji radovi. Kompletnu keramiku i radove kamenom izvodi Jasmin Okić.

Parking uređuju radnici Saida Mujanovića

Takođe oranje parcele pored džamije vrši Ziko Mujanović

Kosidbu mezarluka rade Sead Softić i njegovi radnici.

"Mreži mladih" MIZ Kozarac danas je doniran kompjuter i prateća oprema od strane firme "Cromex" iz Prijedora.

Zahvaljujemo se firmi "Cromex", na čelu sa Mirsadom Ramićem na ovoj vrijednoj donaciji, uz dovu Uzvišenom Gospodaru da ih nagradi i podari im mnogo uspjeha u njihovom daljnjem radu i životu.

Dok vozim prema Kozarcu često vidim Eću Jaskić u njenom dvorištu, a dosta veliko dvorište ima. Ona uvijek vesela, nasmijana, puna elana, a ima 77 godina. Cijelo imanje ona sama održava, kosi, okopava, cvijeće sadi, zalijeva, a obiđe i kuću od kćerke Dine, koja je par stotina metara dalje. Eća se hvali da njoj ništa nije teško.

 

 Ove hefte sam zujio kroz Garibe. Nravano prva kuća na ulazu u ovo lijepo selo je od Nijaza i Muhareme Kajdić. Već sam pisao o ovom paru i Nijazovim sugestijama za naš portal.

U nastavku slikam i snimam video. Svraćam kod Raze i njene kćerke Naile Grozdanić. Raza veoma vrjedna žena, već posijana bašta i obilježena cvijećem.

Kod Muniba Garibovića je radno. Majstori uređuju staze oko kuće, a drugi farbaju.

Munib i njegov prijatelj su zauzeti oko pčela. On već dvije godine ima par košnica pčela. Nešto su radili oko košnica.

Svraćam kod Dine Garibovića. Njegove tri kćerke se zabavljaju na trampolini, a on kosi travu u komšiluku.

Dinina mama Smaila izašla vani da vidi ko se zaustavio ispred kuće.

Abdulah Garibović je izašao vani da me pozdravi. Kaže da su dva sina negdje vani, a on i njegova žena su tu. Poručuje djeci da su dobro i da se ne sekiraju.

Ovdje sam se zaustavio ispred kuće od Refike Garibović, a ona je žena od Dževada i snaha od Arife Garibović. Arifa je majka šest sinova, a koji su 1992.godine ubijeni u logoru Omarska, a ona za života nije uspjela da ih ukopa u mezare, jer nisu u to vrijeme, pronađeni njihovi posmrtni ostaci. Ona je umrla 1999.

Sinovi: Garibović Džemal, Dževad, Suvad, Senad, Hilmija i Sabid, pronađeni su u masovnoj grobnici u Kevljanima, a ukopani u šehitskim mezarima Kamičani.
Od ovih šest braće ostali su Džemalov sin koji je bolestan i nalazi se u domu Čirkin Polje. Zatim Dževadovih troje djece, dva sina, kćerka i žena Refika. Ova kuća je jedina od Arifinih sinova.
Imaju oni dvije sestre, jedna je u Zagrebu i jedna na Kosovu.
Majku Arifu i njenu tragediju ne smijemo zaboraviti. Ulicu ili neki sokak nazvati po ovoj majci nije neki trošak, a Arifa bi ostala zapamćena.

Kod Mirzeta sam našao Iću Salkića dok je šišao ovce, a njegov rad su pratili Fahro i Mirzet. Ićo mi priča da on danas može 60 ovaca ošišati.

U nastavku svraćam kod Sefera Garibovića, on je na njivi zauzet kosidbom trave.

Ova epidemija i vanredna situacija, kod nas, traje već više od mjesec dana. Raji popuštaju živci i stariji od 65 godina gube kontrolu, ne drže rastojanje. Ovu sliku sam pravio u utorak. Neko iz reda mi dovikuje, ako bi se držali rastojanja red bi bio do Stare Bašte. Pojedini se žale da ne stignu obaviti poslove u banci, a za kupovinu nema šanse.

Ovu sliku sam danas pravio, primjer kako treba da stojimo u redu.

Danas četvrtak, lijepo vrijeme raja na ovaj način koristi. Vožnja kroz naše sokake i uživanje u fantastičnoj prirodi.

Mate je došao na četvrtak, ali nema raje.

Sve prodavnice rade, samo kafići i restorani ne rade. Naravno ne rade ni frizeri i to je razlog što ja ovako neuredan zujim.

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Od stotinu bolesti pedeset ih je nastalo našom greškom, četrdeset iz neznanja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.