Izdvajamo

 

Hefta bez nekih posebnih dešavanja. Sve je u duhu ramazana, polahko počinju radovi na njivama, bašte se pripremaju za sjetvu, a dvorišta kose i uređuju, cvijetnjaci takođe. Poslije akšama i iftara žurimo u džamiju ili mekteb na teraviju.

Kod mene je dosta voća već izbeharalo. Mraz od juče ujutro nije prouzrokovao štetu na beharu. Divan je osjećaj slušati pčele u voćnjaku.

Prva sedmica Ramazana i iftari su počeli. Prvi zajednički iftar u našem kraju, organizovale su žene Udruženja žena "Kamičani 2015". Kao i svake godine izuzetno velik izbor jela i još posebno  lijepo druženje.

Jučer su Sebiha Bilal-Jakupović i njena mama Siba Bilal pripremili iftar za komšje i familiju, u porodičnoj kući. Prije iftara proučen je Jasin pred duše umrlim iz njihove porodice.

Takođe Kelima Trnjanin Velić, živi u Kanadi, a poželjela je da na poseban način počasti postače u našim džematima, u ime njenih umrlih. Ona je kupila flaširane vode, sokova, te bonbona, karamela..., a ja i Sanela Trnjanin smo sve to odnijeli u pet džamija.

Mutnička džamija u ime Kelimine svekrve, džamija Dera za dida i nanu, džamija Brđani za deda i nanu, Džamija Kozaruša u ime roditelja i džamija Kamičani u ime braće. Da je Dragi Allah obilato nagradi i uveća njenu nafaku, Amin.

Za mene baš veliko iznenađenje, susret sa jaranima koje u zadnjih 20 godina rijetko srećem. Suad-Ćade Kararić, i Suad Hergić-Herga. Sat vremena sjećanja na stara vremena, a kao da smo dva minuta pričali. Sjećanja na boravak u azil centru u Roermondu, Nizozemska, tamo nas je Ćade redovno obilazio i pomagao. Smijali smo se mojim šalama i zezanjima iz tog vremena. Čudio sam se da nisu zaboravili skoro pa ništa, a ja sretan što mene nisu zaboravili, što su mi se javili.

Već duži niz godina prvih dana proljeća u Kozarcu se održavala akcija proljetno čišćenje Kozarca. Ovim akcijama se želi pokazati da hoćemo zajedno da doprinesemo da naša čaršija i okolina bude ljepsa i urednija. Ove godine je negdje zapelo, nije bilo akcije proljetno čišćenje Kozarca. Zašto ili do koga je, ne znam.

Ovu heftu sam zujio kroz Kozarušu, zaseok Mahmuljini. Ovaj put društvo mi je pravila Đulsa Mahmuljin, supruga od poznatog bajkera i lovca, Emira Mahmuljina.

Ona mi je pričala o ovom dijelu Kozaruše. pokazivala mi kuće i voćnjake u Mahmuljinima i par kuća Bešića.

Takođe pričala mi je o akcijama čišćenja u njihovom džematu, i uređivanja dvorišta oko mejtafa (mekteb).

Emir i Đulsa su povratnici iz Švicarske, a vratili su se malo prije nove godine. Đulsa mi priča da je Emir odlučio da se vrati na svoje ognjište i dodaje sa osmjehom "A ja idem za svojim čovjekom i nisam se pokajala, lijepo mi je ovdje. Svaki dan družim se sa Timkom Bešić i Hidom Bešić".
Emir pored poslova oko kuće, druži se sa bajkerima ili lovcima.

Tu odmah do njihove kuće je Teofik-Tofko Mahmuljin, Emirov stričević i poznati bajker. Vrlo često dolazi iz Austrije, svojoj kući

Preko puta Emirove kuće gradi se velika kuća, a izvođaći radova su Suvad-Sudo Kahrić-Mušan i Pljaha, opet sam zaboravio ime od Pljahe.

I dok zujim kroz ovaj lijepi sokak srećem Braću Mahmuljin u šetnji. Prijatni razgovori, a i šale. Naravno tu se napravi i zajednička slika.

Dzemat Gornji Jakupovici je jedan od najmanjih dzemata na podrucju Kozarca. Iako smo jedan od manjih dzemata, do sad smo sve aktivnosti s hajrom postizali a nase najvece zadovoljstvo je bilo otvorenje nase dzamije 27.jula 2019.
Nakon mnogih sugestija, kako dzematlija, tako i ljudi koji su dolazili na dzenaze stvorila se uistinu potreba za izgradnju musalle.
Nedavno smo na stranici naseg dzemata objavili idejno rjesenje musalle, koje su odobrili dzematlije te su neki vec dali svoj novcani doprinos u izgradnji iste.

Ovim putem obavjestavamo i siru javnost da je pokrenuta akcija za izgradnju musalle uz koju ce biti izgradjena i ploca sa imenima nasih sehida sa podrucja Gor. Jakupovica.
Ispred dzematskog odbora mi vam se unaprijed zahvaljujemo i nadamo se da cemo s hajrom ovu akciju privesti kraju.

UGRADNJA TOPLOTNE PUMPE U MUTNIČKOJ DŽAMIJI

Hvala Allahu koji je odredio da u ovim predramazanskim danima u Mutničkoj džamiji počnemo sa ugradnjom toplotne pumpe te riješimo ako Bog da dugogodišnji problem grijanja Mutničke džamije.

Naime, dosadašnji način grijanja iziskivao je uistinu velike troškove, te smo iz tog razloga veoma često samo po većoj potrebi koristili grijanje. Međutim, ugrađujući toplotnu pumpu, smatramo da ćemo tokom hladnijeg perioda, a posebice u mjesecu ramazanu koji nam svake godine dolazi sve više u hladnije doba godine, neprekidno i uz manje troškova moći koristiti grijanje.

Svakako, ovom prilikom želimo se zahvaliti Medžlisu Islamske zajednice Kozarac koji je kao pravno lice ispred džemata Mutnik - Stari Grad aplicirao ovaj projekat Federalnom ministarstvu raseljenih osoba i izbjeglica. Također, zahvaljujemo se i spomenutom ministarstvu na čelu sa ministrom dr. sci. Edinom Ramićem, koje je sufinansijski pomoglo spomenuti projekat.

Svakako, ukoliko neko ima želju da donira novac u spomenuti projekat, može svoja novčana sredstva uplatiti kod Jasmin-ef. Glamočanina. Također, za sve potrebne informacije možete ga kontaktirati i na broj telefona: 062907112

Molimo Allaha dž.š. da vas sviju nagradi, mnogostruko vam vaše imetke nadoknadi, te vās i vaše porodice u zdravlju i hajru poživi i ramazanskim blagodatima počasti. Amin

Osobe koje su dale donaciju za ugradnju toplotne pumpe u Mutničkoj džamiji:

• Glamočanin Jasmin-ef. - 100 KM

• Hadžić (Faik) Denis - 2.000 EURA

• Hankić (hadži Adem) Nedžad sa familijom - 200 KM

• Hankić hadži Asima pred dušu rahmetli sina Hankić Ibrahima - 100 KM

• Hankić hadži Asima pred dušu rahmetli supruga Hankić hadži Adema - 100 KM

• Mehanović Subha - 100 KM

• Mehmedagić (Hamdija) Fikret pred dušu rahmetli roditelja Hifzije i Hamdije - 1.000 KM

• Mehmedagić (Hamdija) Fikret sa familijom - 1.000 KM

• Mervan Emsada - 100 EURA

• Saldumović Halima i Sabahudin - 1.000 KM

Danas na četvrtku nije bilo puno raje ramazan je. Ipak osjeti se da je proljeće, raja nekako vedrija, veselija. Posebnih tema za razgovor nije bilo.

 

To je to za ovaj četvrtak, a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Obrazovanje nije priprema za život. Obrazovanje jest život.
John Dewey

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.