Izdvajamo

E, odmorili se vi svi od mene...
Nema naslova, nema priče, samo ono što osećam...
Danas sam bila na šehidskom mezarju ili kako god to hoće ko da zove...
Tamo su ubijeni nedužni...ej, dete, 15 godina, silovana i ubijena žena u dečijoj sobi, sinovi ubijani pred očevima, a onda još jedan metak za oca. Briga me šta ko misli o ovom što pišem, ali meni je to prestrašno...
I nisam znala šta da uradim, kako da stojim, gde da gledam...
Gazila sam po blatu, da bih došla do grobova i mislila kako smo svi mi u tom blatu na ovaj ili onaj način i danas...Prihvatili mi to ili ne.
I to što sam danas videla je Prijedor. Nisu priče, realne ili ne, o investicijama, budućnosti, boljem životu, sve dok ne raščistimo i stanemo pred ne tako davnu prošlost. Nema budućnosti, pozicijo i opozicijo, ko god da ste...bilo da ste Srbi, Hrvati ili i vi Bošnjaci u Narodnoj skupštini RS, koji sada samo brinete koliko 0. Najbolje vas je sve pomožiti sa nulom.
Nijedan ,,domestos,, ne može oprati moje ruke danas. Šta je sa vašim rukama, onim što ih staviste na Bibliju, u Crkvi, kad položište ,,zakletvu,, do koje držim kao do lanjskog snega.
I pitate li se ikad vi majke, žene, sestre, kćeri, gde su vam bili sinovi, muževi, braća, očevi recimo 20. jula 19992. godine...
Ja sam ih pitala...
I nema priče o pomirenju ili ozdravljenju sve dok su građani ovog grada, a Bošnjaci građani, ne drugog, nego n - tog reda. Možemo mi svi ovde ili bilo gde naglabati o tome, pisati elaborate, kolumne, blogove...
Ovo današnje blato je stvarnost, sadašnjost i ima ga još u budućnosti.
Bar u mom Prijedoru.
Možda nekom ovo sad izgleda morbidno, ali...

 


Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.