Izdvajamo

Piše: Nikolina Balaban

Obožavam ove vaše komentare o meni, ko sam, kakva, sam, šta sam bila, šta sam postala, kako sam živjela, kako živim sada, koliko jedem, koliko pijem, kako radim svoj posao, s kim izlazim, kada, kako, gdje, da li i kako...’ajd da psujem...Rekoh sva pitanja, samo molim vas javno jedan / jedna, polako ne mogu sve ,,povatati,, po svim postovima i profilima, pa da vam i odgovorim.
Nemate pojma, samo nagađate !!!
Samo interesantno, što više ,,pljujete,, ono više like – ova za mene. Hvala
Ali je sjajno, ako je to vaš najveći problem, vaša briga i opsesija. Onda je ovo savršen grad, savršen vam život, savršena budućnost nas čeka...ups ne, jbt savršenu sadašnjost živite i ja sam zaista luda što se sikiram za vas ili nas.
Ali nije baš tako, uljuljakni u njihove laži i mi sami počinjemo da lažemo sebe.
Ovo je grad u kome se loše i bijedno živi, u kojem se ,,kupuju,, diplome, a onda ,,kupuje ,,posao,, ako imaš sreće i još btw. budi Srbin s velikim S ili 4 S, meni svejedno. Ljeto prolazi dolazi naše najveće S, sivilo, sa kišama, depresijama, samuoubistvima, pokušajima sanjanja nekog novog ili drugog života...kud baš sad sat zvoni, pa me probudi iz sna!
Prestanite sanjati, počnite živjeti. Istinu.
Istinu grada genocida, grada prebrojavanja krvnih zrnaca u svakoj situaciji (strašno se šokirate kad moja prebrojite, više pravoslavnih nego kod vas, pa šta bi onda sa mnom...), grada tajkuna, grada ,,ganjaj jednu potvrdu 3 dana,, pri tom grada ne priznaj ništa, grada robovlasništva, grade 0,1% zadovoljnih i prebogatih, a ostali ko vam kriv, niste se na vrijeme prestrojili, grada ,,održivog mira,, i ,,rata u najavi,, grad podobnih zastava i podobnih ,,imena i prezimena,, još uvijek, da se ne lažemo, nije niko budala.
Nije ovo nikakva huškačka retorika. Ovo je retorika, samo ćutite, nek gaze i vratite se po još...I nemoj slučajno da pitaš nešto, ovo je ,,otvoren,, grad za sve ljude dobre volje...
Ma, Rio de Ženerio u vrijeme karnevala. Samo što mi, skotovi, vaš ,,karneval,, živimo 365 dana u godini.
U jednom razgovoru doživim da mi se kaže da nisam odavde (i nisam, iz Svodne sam, Bosanski Novi), da me ovaj grad primio. Čuj, primio...Jedan grad se udostojio da primi doktora i da mu da posao. Bio mu dobar taj doktor i mnogi dok su ćutali i radili, a čim su progovorili postaju problem...pazi molim te! Znači, primamo samo poslušne. I Srbe, jer ja sam Bosanka. Trebali ste mi odmah to reći. Zabranjeno za Bosance, one koji se usude progovoriti i pse. Niste mi ništa ni dali, sve sam sama uradila da bih bila ovo što jesam, ja i moji roditelji i treba da sam zahvalna što ste me primili. Evo jesam, ovim putem vam se zahvaljujem.
I zato...
Ne treba zbog sopstvene muke izgubiti osjećaj za druge.
Kada izgubimo ljudskost šta nam ostaje?
Par kila kostiju, malo mesa i crijeva puna govana.
Kad se ostane bez duše, za nekoliko dana mrtvo tijelo počne da smrdi.
Ako je duša otišla na bolje mjesto, onda to i nije toliko strašno, ali smrad živog čovjeka bez duše – to je najstrašnije.
A moj ,,dragi,, blenitit Republika Šumska je puna smrada živih ljudi.
Želim van mirne S(sa 4S)nove. Jesu li onda ljepši, da i ja počnem?
Navikla na ,,igre bez granica,,
PS: Tekst posebno posvećen Luki Lukiću koji kaže (u inbox sve sa profilnom slikom dobermana) da ću u Keraterm uz kompletan ,,pansion,, koji mi nudi, a onda ću završiti na Korićanskim stijenama. Hvala Luka i srdačan pozdrav. Vidimo se, gdje god ti izabereš.
Umalo, da zaboravim, ja živim u Prijedoru.

 

Ovdašnja osnovna škola, koju pohađa 340 učenika, posebna je priča. Ne tako davno bila je među najvećima u bivšoj zajedničkoj državi, brojeći i do 3.800 učenika. I danas su u njenim klupama učenici Bošnjaci, Srbi, Ukrajinci, Romi. Isto je i s nastavnim osobljem.

Al-Jazeera 01.2017.