Izdvajamo

 

Zašto se Republika Srpska ne odnosi podjednako prema srpskoj, bošnjačkoj i hrvatskoj djeci stradaloj u ratu?

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik je 20. maja najavio “da će sljedeće godine na dan kada je umrla prva od 12 banjalučkih beba u svim školama u Srpskoj jedan školski čas biti posvećen tom stradanju.” Potom je naglasio “da se sjećanju na ovaj događaj mora pristupiti na posebno osjetljiv način, da to ne bude samo dan okupljanja pred spomenikom, već da mlade generacije saznaju o strašnim danima za cijeli jedan narod.”

Nekoliko dana kasnije, tačnije 25. maja, mogli smo pročitati informaciju da su lokalne novine iz Prijedora “Kozarski vjesnik” odbile da objave plaćeni tekst tj. sjećanje Centra za mlade „KVART“ za 102 ubijena djeteta u tom gradu tokom poslednjeg rata. Obrazloženje je bilo kratko i jasno „tekst je neprimjerenog sadržaja“.

Zašto se Republika Srpska ne odnosi podjednako prema srpskoj, bošnjačkoj i hrvatskoj djeci stradaloj u ratu?

Složiću se sa vama predsjedniče Dodik da mlade generacije moraju da znaju o stradanjima svog naroda, ali oni moraju da znaju i o zločinima koji su počinjeni u ime njihovog naroda. Žrtva je žrtva, predsjedniče.

Kao što rekoste predsjedniče Dodik ovakvim događajima moramo „pristupiti na posebno osjetljiv način“ a to svakako nije samo podsjećanje na 12 umrlih beba u Banjaluci i ignorisanje i nespominjanje ubijene djece u Prijedoru.

Zapitajmo se da li takvim ponašanjem danas spremamo našu djecu za neke ratove sutra?

Kako predsjedniče objasniti djeci u Kozarcu, u Hambarinama ili Prijedoru zašto pričamo o stradanju srpske djece, a ne i o stradanju bošnjačke i hrvatske djece? I dok budemo na času djeci objašnjavali okolnosti zbog kojih su bebe u Banjaluci umirale, bilo bi pošteno objasniti im i zašto su ubijena djeca u prijedorskom selu Zecovi. Kako objasniti učenicima, predsjedniče da u Banjaluci postoji spomenik za 12 banjalučkih zvjezdica, a u Prijedoru ne dozvoljavaju podizanje takvog spomenika za 102 djeteta.

Zapitajte se predsjedniče Dodik, a i svi mi ostali u Republici Srpskoj i BiH, da li je ljudski, da li je pošteno, da li je pristojno govoriti o smrti 12 banjalučkih beba, a pritom ne spomenuti i 102 djeteta ubijena u Prijedoru?

Djeca su djeca, predsjedniče!

Izvor

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.