Izdvajamo

Narodno vjerovanje da je sretna ona kuća na kojoj lastavice sviju svoje gnijezdo je povod ovom mom prilogu, ali je stvarni poticaj naslov već davno poznatog romana bosansko-hercegovačkog književnika sandžačkog porijekla, rahmetli Ćamila Sijarića.

 Po ljepoti jezika i izuzetnoj književnoj naraciji, roman je davno trebao biti školska lektira naprednijim (gimnazijskim ) razredima Bosanskih dopunskih škola u iseljeništvu. U svom romanu Ćamil Sijarić, svojim metaforičnim naslovom govori o suprotnom, raspadu i razilaženju jedne patrijarhalne porodice, tj. o lastavicama koje odlijeću i napuštaju svoje gnijezdo.

Dok ponovo čitam roman, nakon skoro 40 godina, zaustavljajući se na stranicama koje opisuju traume i lične more, odluke pojedinca koje se teško i mučno donose, meni kao učesniku 8. Kongresa SSDBiH u Sarajevu, još uvijek odzvanjaju riječi gospodina Jusufa Arifagića, sa Okruglog stola tog 4. juna 2016. koji je vrlo uspješno organizirao i vodio dr. Anes Cerić, bivši sekretar SSDBiH.

Tema je bila povratak i ulaganja u Bosnu i Hercegovinu, i to "lastavica" koje su ponovo doletjele da sviju gnijezdo na "staroj kući", tj. u svom kraju, koji su prisilno napustili prije skoro četvrt stoljeća!

Ganuti slušaoci, skoro 150 delegata Kongresa, je ovacijama pozdravilo izlaganje i osobnu ispovijest Jusufa Arifagića, povratnika iz nama susjedne Norveške, u svoju Krajinu, u svoj Kozarac kraj Prijedora.

Zatočenik zloglasnih koncentracionih logora Omarska,Trnopolje i Keraterm, zahvaljujući timu stranih novinara koji su objavili slike logoraša, uz pomoć Ujedinjenih nacija, Arifagić je kao logoraš i izbjeglica, sa porodicom dospio u Norvešku, prijateljsku zemlju, koja je pomagala i Titovim partizanima.

U domovinu, u kojoj danas skoro polovina stanovništva živi na ivici siromaštva, gdje je nezaposlenost, naročito mladih ljudi, ogromna, Jusuf Arifagić se vratio prije osam godina i sav svoj stečeni kapital uložio u farmu "Arifagić", koja se bavi proizvodnjom sirovog mlijeka, a farma broji oko 600 grla norveškog visokomliječnog crvenog govečeta, koje je Arifagić uz pomoć Ambasade Kraljevine Norveške i drugih, uvezao upravo iz Norveške, koja je njega i familiju prihvatila u augustu 1992.god.

"Moj glavni motiv i cilj povratka je bio doprinos zapošljavanju povratnika, jer generalno- ekonomska situacija je teška u Bosni i Hercegovini, pa i u općini Prijedor. Na farmi trenutno radi oko 30 ljudi koji brinu oko tih 600 krava. Da bi se zaposlilo više ljudi, potrebno je više ulaganja, ali i pomoć države. Naš plan je da ovdje zaposlimo i do 300 ljudi!".

Vrijedan primjer je i slučaj mladog dipl.pravnika Almira Hodžića, koji se, nemajući posla, posvetio čuvanju ovaca kod svojih roditelja. Nakon što su mediji objavili reportažu o njemu, Jusuf mu je pomogao da se zaposli upravo na farmi Arifagića. Danas je Almir zamjenik direktora ove firme. Firma "Arifagić Investment AB" ja danas porodični biznis. Jusuf Arifagić ne krije zadovoljstvo da je iz inostranstva uspio vratiti i svoju danas vrlo uspješnu kćer Medinu Arifagić, koja je sve svoje sposobnosti uložila u razvoj očeve povratničke zamisli.

Prema podacima iz Privrednog registra, u Prijedoru i okolini, povratnici su osnovali više od 450 uslužnih radnji, blizu 50 firmi od čega se 30 bavi poljoprivredom ili stočarstvom, a time je otvoreno vise od 1000 radnih mjesta za sve građane ove regije.

"Ima nešto u tim krajiškim gudurama", kako je nedavno rekao uvaženi akademik i profesor svjetskog glasa i renomea Dr Asim Kurjak, također porijeklom iz ovih krajeva.

Pa možda u tome i jeste sve vraćati se! Sa jedne tačke na Zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati, bez te tačke za koju si vezan, život nije odlaženje i vraćanje nego lutanje.

 Jer, kuću kućom čine lastavice!


bhsavez.org

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?