Izdvajamo

Piše: Drago Perković
U Omarskoj su i danas,25 godine poslije, vidljivi i lako prepoznatljivi tragovi stravičnih i krvlju usidrenih mrlja nasilja nad nedužnim civilima opštine Prijedor.Njega,sa zidova patnje, ne pere separacija,ni kiše,a ni zaborav.Nije Omarska bila nikakav logor.Ona je bila poslednja stanica prema Hrastovoj Glavici,Tomašici,Jakarinoj Kosi ili Redku.

U tu svrhu bila je i pomno planirana.Nije bila namjenjena preživljavanju,svjetlosti dana,sjećanjima,komemoraciji,spomen obilježju,pomenu ili balonima koji putem neba nose imena njenih žrtava.Zato i jeste bila onako brutalna,krvava i stravična.Zato i jesmo,u njoj,ubijani premlaćivanjem,klanjem i mučenjem.Vrijeme je bilo na strani kasapina Omarske i sve što su nam priredili,radili su to bez žurbe i temeljno.Bili smo namjenjeni iskopavanju naših krhkih ‘’prenapuhanih’’kostiju ispod tona ilovače,gaženi,izgladnjivani,lomljeni i onda,możda,u glavu ustreljeni jer,otvoreno,šta su imali više da lome u nama osim ako nisu tragali za ispuštanjem skršenih duša koje bi popratili grohotnim smijehom ma gdje one odlazile.

Omarska nije bila nikakav logor jer je bilo svejedno i njima a bilo je svejedno i nama.Straha,u klasičnom smislu,nije gotovo ni bilo.Bilo ga je medju onim rijetkima koji su premlaćivani u gomili,onima kojima,igrom slučaja, nije šest ljudi divljački skakalo po bubrezima,onima kojima nisu o njihova gola i iznemogla tijela gasili opuške cigareta,nisu stigli da im kosti broje kablovima,palicama,pendrecima i metalnim šipkama,da im meso zarezuju,paraju i probadaju kamama.Oni su bili u stanju da misle van njenih zidina,mi nismo,i takvih je malo,ali ih je bilo.Smrti se odlazilo sporo i bolno.A otišlo joj se osam stotina puta..iz Bijele Kuće posebno..
‘’s vaših ruku,gospodo četnici, nikada nećete sprati našu krv’’

 

 

Zbogom, Kozaro
Postrojena stoji četa,
A sa strane narod stao;
Ljuta zima osvojila,
Dubok snijeg svuda pao.

Opširnije...