Izdvajamo

Pise: Nijaz Brkic

Oblikovati Prijedorske web. portale, biti moderatorom raznih skupova, tribina, okruglih stolova...imati posebno mjesto u organizovanju i obiljezavanju raznih godisnjica, manifestacija, pa i prigoda..su odlike i karakteristike koje se najcesce vezu za ime i prezime Sudbina Musica, zvanog Sudba....

Ovaj, na prvi pogled, skromni i nadasve „uzorni“ mladic odavno vec uziva harizmu nadarenog i kod naroda posebno „prepoznatljivog“ mladog covjeka i humanitarca koji ima odgovor za sve poslove koje obavlja...
Neiscrpna energija i raskosni dar u komuniciranju su mu glavno oruzje pred kojim mnogi uzmicu.

Iako nije u politici, ispred nevladinog sektora nerijetko puta je gost raznih tribina, savjetovanja i predavanja... ne samo u Prijedoru i okolini, nego i u Regionu, pa i sire.

U nekolika navrata kao malo tko sa ovih prostora, posjecivao je i neke markantne ljude pocev od reisa Mustafe ef. Cerica, poglavara IZ BiH, Ive Josipovica, predsjednika Hrvatske i Enesa Suljkanovica, potpredsjednika RS-a...


Bio je i kod Valentina Incka, Visokog predstavnika medjunarodne zajednice za BiH kao i kod mnogih drugih...
Mnogi ga vec oslovljavaju i obiljezavaju ne samo kao partnera, vec i kao saradnika ...
Ovaj momak, hem sto pise, cesto puta i objavljuje.
Numorno radi na raznim projektima, kao rijetko tko od populacije kojoj pripada..
Uz sve to, Sudba radi i na sebi...doskolovava se uz rad.
Profesionalno je zaposlen u kancelariji logorasa Prijedor 92 u svojstvu sekretara...



Zapazena vrlina mu je sto ima vremena za svakog dobronamjernog insana koji mu se obrati za bilo kakvu pomoc, a posebno je osjetljiv na bolesne, iznemogle i na one koji su u stanju socijalne potrebe.
Vodjen instiktom razuma, tolerancije i merhametluka neizmjerno je azuran i za one koji tesko sastavljaju kraj sa krajem. Uvijek je i njima pri ruci i nikada ih nepita za izgubljeno vrijeme, niti za novac...
Kada bi ga neko upitao „Zasto je takav i sto mu sve to treba“?
Sudba bi sa osmijehom odgovorio „U ime sevapa i za ono od srca, hvala“ .


Bilo kako bilo.. to je nas Sudba, to je njegov zivot, to je njegova LICNA karta...naravno...posmatrana iz ugla autora ovih redova...

MojPrijedor


Ubili mi dajdu, ubili i njegovog sina. Ubili sve moje jarane, komšije,prijatelje. Zapalili moju kucu, a i kuce svih mojih dragih. Silovali naše majke,sestre, rodice,žene.

Necu i ne mogu im ni  oprostiti ni zaboraviti.

Ali eto život je kao rijeka,tece i ne zaustavlja se.