Izdvajamo

U okviru sedmice 18.tog međunarodnog festivala pozorišta za djecu, učenici razredne nastave naše škole danas su posjetili Dječije pozorište RS-a, te pogledali predstavu “Kaštanka” – Anton Pavlovič Čehov.

Kaštanka je jedna od najslavnijih Čehovljevih kratkih priča i odlikuje se glavnim kvalitetama koje obilježavaju i ostatak njegova opusa, a to su prvenstveno duboko razumijevanje ljudske psihe. Kaštanka je obilježena snažnim ruskim koloritom, ali istodobno je i univerzalna pripovijest o ljubavi, odanosti i odgovornosti.

Čehov je slavan satiričar društva, a u ovoj priči bespoštedno prikazuje ljudske slabosti iz vizure čovjekova najboljeg prijatelja: psa. Kroz oči kujice Kaštanke ljudski svijet nazire se u punini svoje bijede, ispraznih nastojanja i slabosti.

 

Pas ne osuđuje. Pas se vodi svojim elementarnim nagonima. Treba hranu i toplinu, ali i ljubav. Upravo zato što promatra ljude kroz prizmu potrage za ljubavlju, čitatelja/gledatelja izaziva da se zapita koliko je čovjek ljubavi sposoban pružiti i kakvim se sve izgovorima služi kada je njegova ljubav manjkava.

 

Kaštankin svijet prvenstveno je svijet mirisa (mirisa piljevine, blata, čaja, votke, mesa), ali najvažniji orijentir njezina postojanja je gazda. On je središte njezina svijeta, izvor sigurnosti i pripadnosti. Za to se psić odužuje bezrezervnom ljubavi koja jednako strpljivo prihvaća i milovanja i udarce, i tepanje i psovke. Kada se izgubi i na koncu udomaći kod novoga „gazde“, cirkusanta koji nastupa s uvježbanim životinjama, Kaštanka će se naći u dvojbi: je li bolji gazda koji te ne tuče i hrani, ali uvjetuje svoju ljubav, ili je bolji grub, nepredvidljiv i nepouzdan gospodar koji te voli bezuvjetno, ali „na svoj način“.

 

Dvojba je to u kojoj se nijedan čovjek ne bi volio naći, a Čehov traži da porazmislimo u čemu smo gori od psa, trebamo li se katkad ugledati u pseću ljubav ili ipak prestati ljubavlju nazivati široku paletu odnosa temeljenih na patnji i neslobodi.

Učenici i njihovi učitelji su kratko slobodno vrijeme iskoristili za kraći obilazak grada i šetnju.


juoskozarac

 


Poziv u akciju za kupovinu zemljišta za proširenje Šehidskog mezarja u Kamičanima

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.