Izdvajamo

 

Veliko hvala divnim članovima Hora “Harmonija” iz Sanskog Mosta i BKC-u Prijedoru, Almi Karabeg, vrsnoj i vrijednoj kompozitorki i voditeljici hora koja je komponovala muziku, Dinku Kulenoviću, koji je uradio aranžman, produkcijskoj kući Indico Music, i posebno jedno veliko hvala Igoru Paspalju, humanisti i velikom čovjeku, svjetskom prvaku, koji u himni svira električnu gitaru (čime je volonterski dao svoj doprinos da ovu priču obogati svojim neopisivim talentom i umjećem).

Zahvaljujemo se, također, i našim velikim humanistima - Mirzetu Softiću i Dževadu Jakupoviću - koji su obezbijedili finansijska sredstva za realizaciju ovog projekta.

Hvala vam dragi ljudi… Svi smo se trudili, dva mjesec, da ovaj projekat privedemo kraju i da himna bude gotova do Dana škole. Na one “sitne” ljude koji su kumovali da se ova pjesma ne uvrsti kao oficijelna verzija školske himne, ne izvede na pripredbi, i odlučili tako - bez da su tražili da čuju himnu - imajući u vidu da je tekst himne oficijelno prihvaćen i izveden u školi, neću da traćim svoje vrijeme, niti oni zaslužuju da se njihova imena nađu pored imena ovih velikih ljudi.

Pjesma će se pjevati, svama ili bez vas.

Mi ćemo se voljeti,
Vratiti i ostati,
Pjevat ćemo pjesmu radosnu,
Kozarac je tu nam u srcu!

Tekst himne: Amel Suljić
Muzika: Alma Karabeg
Izvođač: Hor “Harmonija” Sanski Most (BKC, Prijedor)
Aranžman: Dinko Kulenović
Audio produkcija: Indico Music, Prijedor

Amel Suljić

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic