Izdvajamo

 

Veliko hvala divnim članovima Hora “Harmonija” iz Sanskog Mosta i BKC-u Prijedoru, Almi Karabeg, vrsnoj i vrijednoj kompozitorki i voditeljici hora koja je komponovala muziku, Dinku Kulenoviću, koji je uradio aranžman, produkcijskoj kući Indico Music, i posebno jedno veliko hvala Igoru Paspalju, humanisti i velikom čovjeku, svjetskom prvaku, koji u himni svira električnu gitaru (čime je volonterski dao svoj doprinos da ovu priču obogati svojim neopisivim talentom i umjećem).

Zahvaljujemo se, također, i našim velikim humanistima - Mirzetu Softiću i Dževadu Jakupoviću - koji su obezbijedili finansijska sredstva za realizaciju ovog projekta.

Hvala vam dragi ljudi… Svi smo se trudili, dva mjesec, da ovaj projekat privedemo kraju i da himna bude gotova do Dana škole. Na one “sitne” ljude koji su kumovali da se ova pjesma ne uvrsti kao oficijelna verzija školske himne, ne izvede na pripredbi, i odlučili tako - bez da su tražili da čuju himnu - imajući u vidu da je tekst himne oficijelno prihvaćen i izveden u školi, neću da traćim svoje vrijeme, niti oni zaslužuju da se njihova imena nađu pored imena ovih velikih ljudi.

Pjesma će se pjevati, svama ili bez vas.

Mi ćemo se voljeti,
Vratiti i ostati,
Pjevat ćemo pjesmu radosnu,
Kozarac je tu nam u srcu!

Tekst himne: Amel Suljić
Muzika: Alma Karabeg
Izvođač: Hor “Harmonija” Sanski Most (BKC, Prijedor)
Aranžman: Dinko Kulenović
Audio produkcija: Indico Music, Prijedor

Amel Suljić

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.