Izdvajamo

 

Danas, u ponedjeljak 03. februara 2025. godine Savez logoraša u Bosni i Hercegovini, sa svojim članicama sa područja Ključa, Sanskog Mosta, Prijedora, te sa našim iskrenim prijateljima i partnerima logorašima Hrvatske, su postavili veliku spomen ploču za naših 950 logoraša iz oko 20 opština širom Bosne i Hercegovine !
Ponovo dokazujemo da su logoraši AKTIVNA KATEGORIJA DRUŠTVA, i da iako su davnih dana zaslužili status u društvu, i dan danas, doprinose svojoj državi i borbi za univerzalnu istinu i pravdu u cijelom svijetu ! Od toga NIKAD nećemo odustati !!!
Mi borci za istinu i pravdu bez kalkulacija, se savršeno razumijemo i radimo, a još jednom velika zahvala našim prijateljima Hdlskl Smž na razumijevanju i uvažavanju naše države i žrtve logoraša !!!
Nadamo se da će i ovo biti konačna potvrda i zahtjev da se napokon prizna status logoraša u BiH kroz jedan pravičan ZAKON !
DA SE NE ZABORAVI - DA SE NE PONOVI !

Savez Bih

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.