Izdvajamo

 

I pored toga što su mu četnici pobili cijelu porodicu, Taib je živio dostojanstveno i prkosno, vratio se na svoju zemlju i u svoj Kozarac, a potom obnovio imanje i nastavio živjeti na zemlji svojih pradjedova.

Prije godinu dana prestalo je da kuca srce Taiba Forića, čovjeka kojem su četnici, pripadnici vojske i policije Republike Srspke 1992. godine pobili cijelu porodicu - oca, brata, suprugu, četiri sina, i trudnu snahu u 9. mjesecu trudnoće.

Taib Forić je ukopan na mezarju Kamičani kod Kozarca.

Dženazu je predvodio i emotivnim govorom se od rahmetli Taiba oprostio imam džemata Kamičani, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice (MIZ) Kozarac i kućni prijatelj Amir ef. Mahić.

 

 Na početku svoga obraćanja podsjetio je prisutne koliko je vrijedna osoba koja se nalazi pred njima. "Ne znam da li će nam se ikada više pružiti prilika da klanjamo dženazu i da dotaknemo tabut jednog ovakvog insana. Mi smo se poredali u safove da klanjamo dženazu šehidskom sinu, šehidskom ocu, šehidskom suprugu i šehidskom svekru. Sve mu je šehidsko, a on ponosan, dostojanstven, častan i uspravan hodio poslije svih njihovih tragedija i ubistava od strane onih koji su mrzili i njega i njegovu porodicu i ovaj narod. Njemu su sve poubijali i uništili, ali nije odustao. Zato, niko od nas nema pravo da odustane od svoje vjere, svoga naroda i svoje domovine", kazao je Mahić na dženazi.
I pored toga što su mu četnici pobili cijelu porodicu, Taib je živio dostojanstveno i prkosno, vratio se na svoju zemlju i u svoj Kozarac, a potom obnovio imanje i nastavio živjeti na zemlji svojih pradjedova.

 

Četnici su ubili Taibovog oca hadži Muharema (1915.) u 77. godini života; brata, Muniba (1961.) u 32. godini života; suprugu, Hanifu (1944.) u 48. godini života; sina, Samira (1970.) u 22. godini života; sina, Adema (1972.) u 20. godini života; sina Saida (1978.) u 14. godini života; sina Amira (1980.) na njegov 12. rođendan; snahu Halidu (1974.) u 19. godini života. Ubili su i unuče u utrobi njegove majke Halide koja je bila u devetom mjesecu trudnoće.

Otac Taiba Forića, hadžija Muharem, sa svojim je ocem Osmom tokom Drugog svjetskog rata spasio nekolicinu svojih pravoslavnih komšija od ustaških pokolja. Vratili su mu 1992. godine.

U Kamičanima, u zaseoku Forići, 2018. godine otkrivena je spomen-ploča porodice Taiba Forića.

slobodna-bosna.ba

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ