Suada i Fikret Hodžić bili su osnivači bodybuilding sporta u Bosni i Hercegovini i nekadašnjoj Jugoslaviji. Fikret je bio jedan od najuspješnijih takmičara na svijetu. Ostat će upamćeno da je porodici telegram saučešća uputio Arnold Schwarzenegger.
Autor:
Rabija Arifović

 U julu ćemo se ponovo okupiti na šehitlucima u Kozarcu, kako bi klanjali dženazu onima koje su zločinci spriječili da urade mnogo dobra i kojima su nasilno oduzeli život.

Očuvanje sjećanja

Suada i Fikret Hodžić bili su osnivači bodybuilding sporta u Bosni i Hercegovini i nekadašnjoj Jugoslaviji. Fikret je bio jedan od najuspješnijih takmičara na svijetu, a rukom zločinaca ubijen je u ljeto 1992. godine.

Ovih dana bit će obilježena još jedna tužna godišnjica njegove smrti, a supruga Suada iz dana u dan nastoji očuvati sjećanje na njega.

Prilikom posjete ekipe Stava, Kozarcu i Prijedoru, Suada nas je dočekala u spomen-sobi gdje trofeji, medalje, fotografije i lične stvari svjedoče o veličini jednog čovjeka, sportiste, supruga, oca.

- To majka više ne rađa. Ne trebam ti ništa drugo kazati - u 17 godina braka nikada ga ljutog vidjela nisam, niti je ton ikada povisio - počinje priču Suada.

Fikret je bio iz naselja Trnopolje.

Tokom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada se aktivno bavio bodybuildingom, petnaest godina držao je titulu prvaka Jugoslavije, bio je prvak Mediterana, vicešampion Evrope i osvajač bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu. U svemu tome njegov najveći oslonac bila je supruga.

U Trnopolju su 1975. godine zajedno oformili klub, koji je davao sjajne rezultate.

Međutim, agresija na Bosnu i Hercegovinu donosi bol u njihovu porodicu.

Fikret je ubijen devetog jula 1992. godine stotinjak metara od svoje kuće, iza Suadinih leđa.

Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici 2009. godine, a ukopan je 20. jula 2009. godine, 17 godina nakon ubistva.

- Mi smo skupa krenuli u logor. Njega su odvojili, i to ko drugi nego jedan od onih koji su trenirali kod nas, u našoj kući, s izgovorom da treba da odu do susjednog zaseoka. Međutim, djeca i ja nismo puno odmakli, iza naših leđa je opalio rafal. Fikreta su natjerali da ide pet koraka ispred njih, rafal je opalio ovaj koji je trenirao kod nas. Morala sam produžiti dalje, djeci nisam smjela reći - prisjetila se

Kada su došli na punkt logora, zločinac je rekao njenoj petnaestogodišnjoj kćerki "Potražit ću te večeras".

Suada ju je, kako je kazala, skrivala umotanu u deku sjedeći na njoj kako bi izgledalo kao da sjedi na koferu.

Fikret je ubijen u četvrtak 9. jula, a u subotu 11. jula je Suada uspjela izaći iz logora pod izgovorom da ide do kuće da donese djeci nešto za jelo. Fikreta je pronašla na mjestu gdje je ubijen. Pronašla je u djeverovoj kući dvije deke u koje je ubijenog muža zamotala.

- Jedanaestog jula 1992. godine bila je deportacija iz logora, to je sreća što smo preživjeli. Nakon deportacije, kad smo došli na slobodnu teritoriju tek sam tada postala svjesna šta se dogodilo i šta se moglo dogoditi - kazala je ona.

Nakon skoro dva mjeseca s djecom je uspjela otići do Zagreba, a potom u Beč, gdje su imali status izbjeglice.Iz Austrije su otišli u Njemačku, a 1997. su se Suada i sin Đemal vratili u Sanski Most.

- U Beču je bilo 803 ljudi u centru u kojem smo bili smješteni, vojnički kreveti, nikakvi uvjeti. Doživjela sam udar, klinička smrt. Bila sam kod Fikreta, on me je vratio. Samo je pitao "Gdje su djeca, gdje su oni vrati se i ti". U tom momentu je srce proradilo, otvaram oči oko mene sve bijelo. Nisu me smjeli uključiti na bilo kakav aparat za srce, imala sam previše elektriciteta u tijelu. Odatle su nas prebacili u jedan stari hotel, tu su nas posjetili iz američke ambasade, čuli su da je Fikret ubijen, došli su da dobiju potvrdu od mene - kazala nam je ona.

Ostat će upamćeno da je porodici telegram saučešća uputio Arnold Schwarzenegger.

- Poslao je paket i pismo saučešća, i u pismu stoji da će se pobrinuti za nas ako bude nešto trebalo - dodala je ona.

Suada je veliki borac za sjećanje na njenog muža. Napisala je knjigu, čiji se izlazak i prva promocija očekuje uskoro.

Ona sama plaća i kiriju spomen-sobe, jer je, kako kaže, to njena dužnost, a pred porodičnom kućom kao trajni podsjetnik stoji i spomen-ploča. Podrške, osim one dobrih ljudi i prijatelja, nema.

- Imam u planu i njegovu bistu. To je još ostalo. Dobio je ulicu, gdje se skreće prema našoj kući. Knjiga će biti završena. Što je bilo do mene uradila sam sve, a da je lahko nije. Svako jutro dođem ovdje i gledam slike. Ako sklonim slike ja sam sama, dok ih gledam ne osjećam se sama…

Sin Đemal ubijen 2000. godine

Sin Đemal je bio krenuo očevim stopama. Godine 1997. prvi put takmičio, nakon samo tri mjeseca priprema, i osvojio treće mjesto, dok je već sljedeće godine osvojio titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Ubijen je od lokalnog kriminalca 2000. godine, u dobi od svega dvadeset godina.

- Da ga je Allah poživio, sada bi sigurno bio u u svjetskom vrhu. Velika je bol, za obojicom - sa suzama u očima nam priča Suada.

Kroz spomen-sobu prolaze mnogi, bivši sportisti, učenici, prijatelji, putnici-namjernici.

Suada svakodnevno svjedoči o tome koliko zločin boli. Ipak, ostaje uspravna. Jer, kako kaže, to je njen amanet. Zahvaljujući njoj priča se prenosi, izgovara, uči, i pamti.

I dok god se bude dolazilo pred ovu kuću i ulazilo u ovu spomen-sobu, on će biti živi u pamćenju svog narod.

stav.ba