Izdvajamo

 

Večeras je u kinu “Kozara” prikazan dokumentarni film “Sanjam ih”, koji kroz potresnu ispovijest Ešefa Džananovića govori o njegovom stradanju, borbi i dugogodišnjoj potrazi za istinom o ubijenoj porodici. Projekcija je održana u saradnji Detektora i Centra za mlade “Kvart”, a film je režirala novinarka Azra Husarić Omerović.

Film je prikazan upravo u Prijedoru, mjestu gdje su počeli Ešefovi snovi i njegova višedecenijska borba. Ešef Džananović već više od 30 godina sanja da pronađe posmrtne ostatke svojih najmilijih, ubijenih 1992. godine.

U julu 1992. godine Ešef je odvojen od svoje porodice i odveden u logor Keraterm, gdje je preživio teške torture, a potom prošao kroz još dva logora. Prije razmjene i spašavanja, saznao je najteže moguće vijesti — da su na kućnom pragu u Donjim Garevcima ubijeni njegova majka Hajra (52), sestra Majda (17), supruga Nasiha (30) te sinovi Alen (9) i Ajdin (5).

Film prati Ešefovu bolnu, ali dostojanstvenu borbu da otkrije istinu i pronađe njihova tijela, kako bi ih konačno dostojanstveno ukopao.
Postavlja se pitanje koje odzvanja kroz cijeli film i večerašnju promociju:

Ima li ljudskosti da oni koji znaju, napokon kažu gdje su posmrtni ostaci ove porodice, kako bi Ešef stigao do istine prije svoje smrti?

Nakon projekcije održan je razgovor sa autorima filma, sa samim Ešefom Džananovićem, kao i sa Prijedorčanima koji već treću deceniju tragaju za istinom i pravdom.

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.