Izdvajamo

 

Porodice ubijenih i nestalih Čarakova i njihovi gosti iz Republike Hrvatske, danas su obilježili 34. godišnjicu stradanja nevinih građana.

Kako su naglasili preživjeli u ovom naselju lijeve obale rijeke Sane u prijedorskoj općini, to je obaveza prema žrtvama ubijenim na pravdi Boga, ali i prema generacijama koje dolaze kako se zločini iz ljeta 1992. godine, više nikada i nigdje ne bi ponovili, ali i svi odgovorni izveli pred lice pravde.

Podsjećamo da su u širokoj kampanji zločina, srpske vojne i policijske snage počinile brojne zločine. Bolna je cifra od 413 ubijenih civila Čarakova, govori da je ovo jedno od najstradalijih naselja u BiH.c

Presude u kojima se pominju zločini u Čarakovu, izvan svake razumne sumnje govore o organizovanim i teškim zločinima. Brojni Čarakovci su ubijeni u prijedorskim logorima, ali i na kućnom pragu.

O danima ubijanja u Čarakovu, govorio je Sudbin Musić koji je naglasio da ništa nije bilo slučajno, te da nisu ostale pošteđene ni komšije hrvatske nacionalnosti.

On je u prostoru memorijalnog centra koji čuva uspomene na nevine žrtve naglasio i potrebu značajnijeg suprotstavljanja negiranju zločina.

 

Imam džemata Čarakovo, Huso ef. Jašareviće se posebno zahvalio gostima iz Republike Hrvatske koji su danas bili u ovom mjestu prepunom šehidski nišana.

„Došla sam danas u Čarakovo da podijelim bol sa mještanima ovog naselja. Zajedno smo bili i na lokaciji Vasića Bare u naselju Meminska gdje su ubijena četiri civila iz Čarakova“, naglasila je Klementina Keranović, načelnica općine Sunja.

Podsjećamo da je 15. novembra 2022. godine u naselju Meminska, općina Majur u Republici Hrvatskoj, podignuto spomen obilježje za ubijene civile iz Čarakova. Fikreta, Izeta i Redžepa Behlića i Esada Kaltaka, ljeta 1992. godine ubili su pripadnici Milicije i Teritorijalne odbrane SAO Krajine.

U Čarakovu je danas bio i don Davor Klečina, župnik u Drvaru i Bosanskom Grahovu koji je predvodio molitvu za građane hrvatske nacionalnosti ubijene u Čarakovu.

Tradicionalna manifestacija u Čarakovu „Dođite da pamtimo“ okončana je uz vjerski program u prostoru šehidskog mezarja.

Senudin Safić /MojPrijedor.com

 

Hoce li ikad oprostiti,

Beco i Sadeta Medunjanin, ko smije oprostiti u ime njihovog Harisa, Ko ce oprostiti umjesto nastavnica: Velide i Asime Mahmuljin, hoce li im ikad oprostiti moj jaran Kockar ili moj Braco, ko ce im oprostiti u ime Damira Blaževica -Kroke, Hasana Mujicica Didinog, Brace i Mirse Bejdinih sinova, Zile i Ilkana iz Kozaruše, Muamera Kulenovica, Zoke i Ante Murgica, Mensurke Poljak i Majde Zulic, Ko ce oprostiti u ime Salke Sinanagica-Žutog ili u ime Ermina i Hirzada Bešica il’ Ademovic Emira, Hoce li iko smjeti oprostiti u ime Ekrema, Nedada i Velida, sinova Muhameda ef. Bešica, ili u ime trojice sinova majke Mejre ili trojice sinova majke Redžepe Oruc, ili trojice sinova Subhe Alic, njenog Zice, Zilhe i Bahrije ili Mehinih Ene i Ekrema, ko može oprostiti u ime šestorice Forica ili kompletne porodice Taiba Forica, ko u ime Eniza Blaževica koji je živ zapaljen u Kozarcu. Ko ce oprostiti u ime svih onih nevino pobijenih cijih se imena ne mogu sjetiti u ovom trenu?