Izdvajamo

Piše:Drago Perković

Fijuče vjetar i hladno je al' smo svejedno vani... šestorica u redu a redova desetak..šetamo mršave i izubijane noge...od žice do žice..od priče do priče..od gladi do gladi..unutra je i gore...hangar u logoru Batkovići kod Bjeljine propušta na sve strane...i vodu i kišu i snijeg i led..jedna mala pećica je kod Sanjana...ne grije mada gori..služi nam za śećer prepečenac i za čajanku s mutnom vodom..ko ima..ko nema glodje prste...a većina glodje...spava se na malo osušene trave,betonu i kamenju..logoraška praksa je da dva konjska ćebeta idu ispod i dva odozgo...ko ima...ko nema glodje prste...a većina glodje..pod glavom je kanister vode...samo da lubenica nije na betonu..i kanisteri su smrznuti...svi...k'o cigle...na nekima je smrz'o i onaj uljupljen dio za glavu..ko ima...ko nema...........

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."