Drago Perkovic: Hambarine...

Sa ‘’kipa’’ smo odslušali kanonadu topničkih udara, pogledima uočavali podizanje gustih i zlokobnih crnih dimova paljevine i ćutke se vratili kući..dan poslije ‘’velike grmljavine’’ masa izbezumljenih žena,dijece i staraca preplavila je Ljubiju...Izbjeglice sa Hambarina su malo govorile...ili nikako...malo su nam i vjerovali..s rezervom su uzimali vodu,hranu i pokrivala...dječica nisu bila dječica..nisu se smijala,nisu plakala i nisu se igrala..ćutala su u naručjima roditelja..zabrinjavajuća je bila ta ozbiljnost djeteta..u njoj se skrio smrtni strah odraslih koji zbog njihove iscrpljenosti i iznemoglosti nismo ni uočavali..
onda.............
Furgon nas je vozio za Prijedor..pretpostavljali smo da idemo za Omarsku..U Ljeskarama smo zaustavljeni od grupe naoružanih ljudi..jedan mi je,uz krezav osmjeh, pokretom palca preko širine vrata poželio sretan put..onda smo zaustavljeni i na Hambarinama..malo prije mjesta gdje je bila autobuska stanica..s jedne strane sve što mi je pogled kroz prozorčić kombija dozvoljavao bilo je spaljeno do zemlje... s druge, sve je bilo u ruševinama..tu se pekao janjac..u ostacima prve kuće do ceste..ogroman tevejac je bio naslonjen na ostatke zida i sa razbacanog namještaja po prostranom dvorištu gledala se tekma..polupijane bradonje su dozivale na klanje...čula se i jeka rafalne paljbe..bilo je,začudo,i nekakve dječurlije..razigrane i radoznale..jedan klipan mi je,uz blag osmjeh,pokretom palca preko širine vrata poželio sretan put..
prep’o sam se Hambarina..prep’o sam se sablasnosti mjesta..prep’o sam se rata...i paljevine..prep’o sam se onih čija natrula tjelesa su još uvijek bila razbacana unaokolo..Fazlić nas je nekada davno vod’o po dijelu koji se nije vidio i bilo je ogromno..šta li se tamo,iza pogleda, dogodilo..da li su zgarišta kuća načičkanih jedna do druge..jedna na drugoj..ili,nad’o sam se,nekim čudom-nisu..
U Prijedoru,dok smo bili parkirani pred SUP-om prolaznik mi pokretom palca preko širine vrata zaželi sretan put..žena ga je udarila u rame i odgurala dalje niz ulicu.. to je poslednji put da sam vidio i Prijedor i Hambarine..
Zijo je ubijen..rek’o mi Ivo..za Fazlića ne znam...niti hoću da znam
a Hambarine....