Danas je punih 26 godine od dana kada je raja iz Muranovića, Duračaka, Matrića, Hodžića, Eleza...odvedena (otjerana kao životinja) u logor Keraterm. Mnogi kažu da ne žele više da se sjećaju tih ružnih doživljaja, ne mogu da spavaju kad se sjete šta je bilo, a ja ne mogu da pobjegnem od toga. Mene nešto u meni tjera i ja tamo idem nekako nesvjesno, spontano i ne mogu da se smirim. Zato su mi tekstovi dosta neuredni. Kad dođem u Duračke neki trnci prolaze kroz mene, zatim neka drhtavica, nešto me zadržava ovdje nemoguće opisati taj osjećaj.

Odlazim u vrh Duračaka kod Fude Duračka. Nisam trebao govoriti razlog što sam došao ovdje, znaju i nisu zaboravili. Ipak pokušavaju okrenuti razgvor na drugu strana ali ne uspjeva im. Ja i Fudo preprićavamo svaki korak do Trnopolja i dalje do Keraterma. Svaki čas ponavljamo "Nikom se ne ponovilo".
Zatim mi sa sjetom priča o Duračcima. Prema podacima i istraživanjima profesora Hasana ef Škapura, koji se bavio istorijskim podacima o Kozarcu i okolini smatra se da je ovaj džemat najstarije naselje na području Kozarca. Blagi osmjeh i konstatacija, danas ovdje nema nikoga da živi 12 mjeseci u godini.
Džamija je obnovljena i Fudo redovno prouči ezan i namaz klanja u džamiji.
Ovdje je rat ostvario cilj, selo se polahko gasi.

Krećem, putem kojim sam i ja sa ovom rajom, na današnji dan prije 26 godina, tjeran kao životinja prema Trnopolju. Kao i prije 26 godina neki strah u meni, izlazim iz auta i sve nekako očekujem da će me kundak udariti u leđa.

Rifata Duračka nalazim u dvorištu sa suprugom Muharemom. Gorko sjećanje, neponovilo se.

Gledam ove Duračke nove kuće ali još uvijek su mi one stare slike pred očima. Mene su pokupili kod mog dajdže Esada Dženanovića, gdje sam bio kao izbjeglica. Par dana poslije našeg odlaska u logor, ovdje na ovom mjestu je ubijena porodica od mog dajdže Esada. Žena Hajra, kćerka Majda, snaha Nasiha i dva unuka Alen i Ajdin. Stojim ovdje i čujem Alena i Ajdina dok me zovu "to dajdžin, nedaj se dajdžin", tako me dajdža zvao u to vrijeme.

Komšije u Garevcima, svi znaju šta se desilo sa porodicom Dženanović i svi žale, priznaju da je to strašno što se desilo ali svi uporno šute i ne žele da kažu gdje su tjela ubijenih Hajre, Majde, Nasihe, Alena i Ajdina. Pitam, jeli junaštvo šutjeti, ako jest onda bravo junaci ili???

U Mariće svraćam kod mog jarana iz mladih dana, i radnog kolegu Suada Matrića. Našao sam ga dok je ručao. Poslije našeg razgvora nije više mogao da jede i ne zna kad će moći jesti.
Suad je prvi iz Marića koji je otjeran u logor Keraterm par dana, zatim Omarska i na kraju Manjača, već krajem maja, a sjećanja su bolna. Tuča i maltretiranje je počelo već pred kućom i nastavljeno do izlaska iz logora Manjača.
Sjećanja su neizbježna i bolna. Svake godine juli mjesec i košmari, nesanice, snovi...

Danas 9. jula, pred kućom Redžic Hilmije, nema obilježavanja 26. godišnjica ubistva 43 nevino ubijenih ljudi u Trnopolju. Zašto, nemam informacija.
Džehva Bečić mi pokazuje kuću iz koje je pronađena grobnica od 28 tijela, nevino ubijenih mještana.

Nikad niko ne dočeko što smo mi dočekali (doživjeli, proživjeli)

Slijede 43 imena ubijenih na današnji dan prije 23 godine, od Muranovića, Duračaka, Matrića, Hodžića, Eleza...do Trnopolja.

Da se ne zaborave:

-Bešić (Dede) Mehmed
-Ćustić (Rame) Siba
-Dedić (Rame) Refik
-Dedić (Refika) Vehbija
-Duračak (Rifeta) ?emal
-Duračak (Rifeta) Faruk
-Duračak (Mehe) Ešef
-Duračak (Ešefa) Idriz
-Duračak (Osme) Salko
-Duračak (Muje) Suad
-Duračak (Muniba) Zijad
-Dženanović (Ešefa) Ajdin
-Dženanović (Ešefa) Alen
-Dženanović (Hasana) Hajra
-Dženanović (Esada) Majda
-Dženanović (Mahmuta) Nasiha

-Elezović (Edhema) Amir
-Elezovic (Šerifa) Edhem
-Elezović (Edhema) Halil
-Elezović (Rasima) Rifat
-Elezović (Hakije) Samir
-Gutić (Hasana) Esad
-Gutić (Ibrahima) Nijaz
-Hodžić (Rame) Munib
-Hodžić (Mehe) Nijaz
-Hodžić (Mehe) Fikret
-Hodžić (Idriza) Ermin
-Husić (Smaje) Almaz
-Kešić (Ibre) Sefer
-Kešić (Sefera) Kemal
-Kešić (Sefera) Adem
-Matrić (Mehe) Dedo
-Mujagić (Sadika) Esad
-Mujagic (Adema) Teufik
-Poljak (Jusufa) Ilijaz
-Pjanić (Huseina) Mustafa
-Redžić (Hase) Senija
-Redžic (Hasana) Mevla
-Redžić (Idriza) Sadik
-Velić (Sadika) Meho
-Velic (Mehe) Sadik
-Zulić (Mustafe) Latif
-Žerić Omera) Muharem
-Kahrimanović (Muje) Husein

GRIJEH JE ŠUTJETI, RADI NJIH

Napominjem, za ove zločine još niko nije odgovarao

Neki su mi rekli da ne pišem i ne slikam, ipak ja napisah i uslika.
Još ovo: Praštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.

Nijaz-Caja Huremović