Izdvajamo

JEZIVO – Predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka otvoreno

Objavljeni snimci izmučenih logoraša Omarske prije 27 godina zgrozile su cijeli svijet, nakon čega se saznalo šta se tog ljeta 1992. godine dešavalo u Prijedoru.

Iako je to bio samo djelić otkrivene istine o genocidu nad Bošnjacima u Prijedoru, novi detalji o stravičnom zločinu koji se dogodio i danas isplivavaju na površinu – kazao je predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka Mirsad Duratović.

Bivši logoraši, porodice ubijenih logoraša Omarske, ali i oni koji se suosjećaju sa patnjama i žrtvama zločina koji su počinjeni na području općine Prijedor, sutra će obilježiti 27. godišnjicu zatvaranja tog nikad obilježenog logora.

Duratović je u izjavi za Fenu uoči obilježavanja godišnjice kazao da taj datum nije bio kraj agonije logoraša, jer su nakon objavljivanja snimaka, tadašnje srpske vlasti skoro sve logoraše iz logora Omarska deportovali u druga dva logora, Manjaču i Trnopolje.

Logor Omarska kod Prijedora je jedan od najzloglasnijih logora u BiH u kojem su logoraši bili zatvoreni od maja do augusta 1992. godine u krugu rudnika. U njemu je bilo zatvoreno više od 6.000 civila, a njih 700 je na vrlo okrutan način ubijeno, u Omarskoj ili nekom drugom mjestu.

– Ono što danas najviše boli je što mnoga tijela ubijenih logoraša još nisu pronađena, iako su neki od odgovornih odslužili kazne i izašli na slobodu – kazao je Duratović.

Također je naglasio da članovi Kriznog štaba Općine Prijedor još nisu procesuirani, osim ubice Milomira Stakića, u čijoj se presudi navodi da su članovi upravo tog štaba međusobno sarađivali u svim operacijama u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju. Oni su danas, podvukao je Duratović, slobodni građani Prijedora.

– Velika rana je i negiranje zločina u Omarskoj kroz zabrane obilježavanja mjesta, postavljanje spomen-ploče, slike, bilo čega… To bi bila neka satisfakcija i porodicama ubijenih, ali nas ni gradske vlasti ni kompanija Mittal ne razumiju – naglasio je.

Pored rudnika Omarska se nalaze dvije kuće – “bijela” i “crvena”. Prema svjedočenima preživjelih, u “bijeloj kući” zidovi su bili crveni od krvi, logoraši su bili mučeni i ispitivani, silovani. Ono što se dešavalo u “crvenoj kući” nije poznato, jer iz nje niko živ od logoraša nije izašao.

Mnogi koji su preživjeli Omarsku kažu da su udarce i nekako mogli podnijeti, ali da im je vrisak i jauk mučenih ljudi zauvijek ostao urezan u sjećanje.

Karakterističan način ubijanja logoraša u Omarskoj je, kako su govorile bivše žrtve, bio paljenje živih ljudi u gumama od kamiona, udaranje kundacima, palicama, lancima, ali i izgladnjivanje i žeđ.

– Namjera svakog logora je uliti strah žrtvi, zbog čega se i veliki broj njih ne usuđuje svjedočiti o zločinima, a glavni razlog je činjenica da žrtve i danas žive u istoj sredini gdje su bili mučeni i zlostavljani, a da ih niko ne štiti – kazao je Duratović.

Dio logoraša logora Omarska je ubijen na Korićanskim stijenama i nad jamama Hrastova glavica općina Sanski Most i Lisac u općini Bosanska Krupana, velikim stratištima na prostoru zapadne BiH, a desetine logoraša je podleglo od zadobijenih rana tokom svirepih mučenja.

Početkom augusta 1992. godine poznati američki i britanski novinari Roy Gutman, Penny Marshall, Ed Vulliamy i Ian Williams otkrili su prijedorske logore, a mnogi su, zahvaljujući njima, živi napustili ta ukleta mjesta.

 

FENA

Budimo jedni drugima krila a ne kora od banane.