Izdvajamo

Juče je u Travniku održana manifestacija obilježavanja godišnjice formiranja 17. Viteške Krajiške brdske brigade ARBiH, koja je prije 27 godine nastala u Travniku. Ova brigada formirana je od boraca sa podrucja Bosanske Krajine i imala je velike zasluge za oslobađanje i opstanak RBiH.

U Travnik juče je stigao veliki broj Krajišnika: Kozarac, Prijedor, Sanski Mosta, Kljuc, Bužim, Bihać, Bosanski Petrovac.. koji su se zajedno sa domaćinima prisjetili ratnih dana i svojih poginulih saboraca.

Tako je na Centralnom šehidskom mezarju položeno cvijeće.

Počast poginulim borcima na šehidskom mezarju odale su brojne delegacije, predstavnici opština, ministarstava entiteta i kantona, te udruženja građana kako bi iskazali svoje poštovanje prema poginulim pripadnicima ove brigade.

Nakon polaganja cvijeca na šehidskom mezarju, posjetili su kasarnu gdje je brigada prvi put postrojena.

U čast formiranja ove proslavljene brigade održana je svečana akademija na kojoj su sudionici tadašnjih događaja i ratni komandanti govorili o uslovima formiranja 17.vkbbr i njenom ratnom putu.

"Sedamnaesta" je jedna od najuzornijih brigada u sastavu ARBiH. Jedina je brigada koja je nosilac Zlatnog ljiljana, iznjedrila je sedamnaest zlatnih ljiljana i tri generala. Na svom ratnom putu, čineći okosnicu Sedmog korpusa AR BiH, prvo postaje slavna, a zatim viteška,
Kroz redove 17. viteške krajiške brigade prošlo je preko 6.000 boraca iz oko 40 opština Bosne i Hercegovine. Brigada je prvi put postrojena u Travniku 25. novembra 1992. godine, a nastala je stapanjem 1. krajiškog bataljona nastalog u Zagrebu i 7. brigade, formirane u Rijeci.

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović