Izdvajamo

 

Satko Mujagić, preživio je dva logora – Omarsku i Manjaču, gdje je bio izložen najstrašnijim mučenjima, patnjama i poniženjima. Preživio je. Mnogi nisu.

Danas skoro tri decenije poslije na televiziji s nacionalnom frekvencijom u Srbiji tvrdi se da takvi logori nisu ni postojali!?

Predrag Antonijević, režiser filma "Dara iz Jasenovca", jučer je gostovao u emisiji "Dobro jutro Srbijo" na Happy televiziji kod Milomira Marića. U jednom trenutku, njih dvojica su počeli pričati o prijedorskim logorima, koje su ismijavali, kazavši, uz ostalo, da su to bile "ustanove otvorenog tipa"?!

Nastavak poricanja
Ovo gostovanje izazvalo je brojne reakcije, a javnost je šokirana bezobzirnim negiranjem patnje hiljada žrtava, ali i činjenica utvrđenih u presudama Haaškog tribunala.

"Nakon negiranja genocida, mantri o "srpskom svatu" kao povodu za rat, a time i opravdanja za opsadu i granatiranje Sarajeva, priča da su građani Sarajeva sami sebe ubijali samo da bi "ocrnili Srbe", laži o nepostojanju logora po Bosanskoj krajini su samo jedna u nizu poricanja zločina po Bosni i Hercegovini", kaže Mujagić za Radiosarajevo.ba.

Smatra kako je dužnost i novinara i jednog režisera koji pravi film o logoru "da se pobrine da sazna činjenice kad priča o ratnim zločinima".

"Marić i Antonijević se nisu udostojili svih ovih godina ni da saznaju ime "onog mršavog" (logoraš Fikret Alić), ali znaju da je "imao tuberkulozu i bio u sabirnom centru otvorenog tipa", te da je "vodan poslije po cirkusima". Marić je hodajuće smeće od novinara. To se znalo, i tu nema puno pomoći. Ali Antonijević ovim vrijeđa ne samo logoraše Trnopolja, Keraterma i Omarske, kao i porodice ubijenih u tim logorima, nego i sve mrtve Jasenovca. Kad god pomisliš nema niže, negatori pokažu da ima", ističe Mujagić, te dodaje:

"Laži ovakvog tipa dovode do razdora, podjela, mržnje i konflikata. Umjesto da nešto naučimo iz te prošlosti ona postaje povod za nova trvenja. I kako sad očekivati od bilo kog Bošnjaka ili Hrvata, a pogotovo logoraša da pogleda "Daru iz Jasenovca" kad režiser tog filma ismijava najpoznatijeg logoraša u svijetu Fikreta Alić́a".

"Onaj drugi mršavi"
Na koncu kaže da su za demokratski i slobodni svijet već decenijama poznate relevantne činjenice o događajima u Prijedoru 1992. godine.

"Omarska je "eho Auschwitza", i to po riječima osnivača muzeja Holokausta u Washingtonu. Nakon desetine presuda za logore, masovnih grobnica, od kojih je samo u Starim Kevljanima pronađeno 456 logoraša Omarske, knjiga i filmova, svakom je jasno da je cijela opština Prijedor bila veliki logor. Osim valjda tamo odakle je zločin i krenuo", konstatirao je.

Na koncu, Mujagić je javno upitao dr. Antonijevića:

"Jesam i ja imao tuberkulozu, jesam li i ja "vodan po cirkusima"? Je li može i meni jedna dijagnoza, tako na daljinski, iz Beograda? Beograd je izgleda, malo po malo sam postao "dijagnoza", zaključio je "onaj drugi mršavi" logoraš, Satko Mujagić.


radiosarajevo.ba

 

 

PUTNIČE,

TO ŠTO SI SAD TI,

TO SAM NEKAD BIO JA!

A TO ŠTO SAM SAD JA,

TO ĆES JEDNOM BITI TI!

Sa jednog nišana sa mezarija u Kozarcu