Predstavnici inicijative “Jer me se tiče”, Fondacije za izgradnju kulture sjećanja, udruženja logoraša i žrtava rata, građani Prijedora i drugih mjesta, zajedno sa predstavnicima NVO sektora, danas su još jednom obilježili “Dan bijelih traka”.
Oni su simboličnim nošenjem bijelih traka odali počast žrtvama rata koje su prije 29 godine nedužno stradale u Prijedoru.

Podsjećamo, simbolika bijelih traka dolazi iz 31. maja 1992.godine, kada su vlasti bosanskih Srba u Prijedoru (kasnije i u nekim drugim mjestima) izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se naređuje nesrpskom stanovništvu da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima i da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.

Ovo je bio početak kampanje istrebljenja u kojoj su provođene masovne egzekucije, silovanja, otvarani koncentracioni logori i činjeni drugi zločini, čiji je konačni ishod bio uklanjanje 90 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije opštine Prijedor.

Govor Fikreta Bačića.

"Dragi Prijedorčani, sugradani, komšije, i ljudi dobrih namjera širom svijeta,
Moje ime je Fikret Bačić i opet vam se sa ovog mjesta, na ovaj dan, obraćam u ime roditelja stotinu i dvoje djece ubijene i nestale na području Prijedora od 1992. do 1995. godine. Ušli smo u devetu godinu od kako smo pokrenuli inicijativu da se izgradi memorijal za ubijenu djecu i tog memorijala još nema fizički, ali o njemu se priča u cijeloj BiH, zemljama u okruženju ali i cijelom svijetu.

Niko u gradskoj upravi do sada nije izrazio protivljenje da se taj memorijal izgradi ali se ipak odugovlači u konačnom izboru lokacije bez čega ne možemo nastaviti dalje. Mi smo lokaciju za memorijal izabrali na osnovu mišljenja koje smo dobili iz službe za prostorno uredenja. To je početak parka kod mosta u Starom gradu. Danas je kolona sa bijelim trakama krenula sa te odabrane lokacije a iduće godine bi trebali sa ovog mjesta ići prema memorijalu za ubijenu djecu Prijedora.

Danas pozivamo gradonačelnika, predsjednika skupštine grada i odbornike gradske skupštine da budu ljudi i da ne dozvole bilo kakvo odugovlačenje u ovom procesu. Spomenik koji želimo podignuti našoj djeci ubijenoj 1992. i 1993. godine treba da bude opomena i garancija da se nikada više u našem gradu ne ubije niti jedno dijete.
Svi Prijedorčani čista srca dobro znaju i slažu se da se taj spomenik podigne jer tome alternative nema, jer je to pitanje osnovnih vrijednosti — pravde i dostojanstva. Imena 102 ubijene djece i sada prate Prijedor gdje god da se pominje i Prijedorčane gdje god da se nalaze. Spomenikom nečemo vratiti u život našu djecu ali hočemo vratiti ljudskost i čestitost u ovaj grad. Da se svako u njemu osjeća dobrodošao i ravnopravan bez obzira na porijeklo i ono u šta vjeruje. Na to su nas u Prijedoru zavjetovali i oni koji su se u Drugom svjetskom ratu usprotivili nacizmu i učinili naš zavičaj najslobodnijim mjestom u okupiranoj Evropi.

Gradske vlasti imaju obavezu da ispune svoju, prije svega, moralnu obavezu i vrate dostojanstvo roditeljima koji su izgubili najvrijednije što ljudsko biće može imati — djecu. Zar su i nakon 29 godina od njihove smrti ta djeca neprijatelji, pa ih treba još jednom ubiti da im se ni za sječanje ne zna?

Juče se obilježavao dan koji je najavljen kao odbrana Prijedora. U tom danu su 1992.godine ubijena dva nedužna dječaka, Almir Marošlić i Admir Zulić. Niko od organizatora nije pomenuo njihovu smrt, niko tim dječacima nije položio cvijeće i porodicama izrazio sućut. Da li je to u redu? Da li je to ljudski da se ne poštuje i ne spomene smrt ove djece.
Kako je na spomeniku pred srednjom školom u koju je išao dječak Elvir Kararić moglo biti uklesano ime njogovog ubice Miroslava Paraša? Prijedorske vlasti su podigle taj spomenik 2012.godine. Pitam sa ovog mjesta da li je to u redu i da li je to ljudski? Koja to politika može opravdati takvo odsustvo suosjećanja sa komšijama, sa porodicama ubijene djece?

Memorijal za ubijenu djecu je prilika za vas koji činite vlast da ublažite strašnu nepravdu učinjenu Vašim sugrađanima prije 29 godina. Sada imate priliku da svom djetetu možete reći da ste barem danas odabrali da budete na pravoj strani humanosti i istorije. Ispunite svoju ljudsku i zakonsku dužnost: obezbjedite sve uslove da se bez odlaganja podigne memorijal ubijenoj djeci.

Hvala vam svima što ste sa nama danas da nas podržite u našoj pravednoj borbi za dostojanstvo i pravo na javno sjećanje na stradanje naše djece. Hvala i svim ljudima dobre volje širom svijeta, od sjevera Švedske do juga Novog Zelanda na podršci koju nam upućuju putem pisama i društvenih mreža".

Roditelji ubijene djece