Izdvajamo

 

Na mjestu nekadašnjeg logora Omarska, danas je u prisustvu brojnih bivših logoraša, udruženja logoraša, međunarodnih predstavnika, te porodica šehida obilježena 29. godišnjica od raspuštanja logora, a poslana je i jasna poruka da se zločin ne smije zaboraviti. Skup su organizovali Udruženje logoraša „Prijedor 92“, Udruženje logoraša Kozarac, Regionalni savez udruženja logoraša regije Banjaluka, Udruženje „Sedra“, a pod pokroviteljstvom Saveza logoraša BiH. Polaganjem vijenaca odata je dužna pošta onima koji to nisu dočekali.

Mirsad Čaušević je nakon 29 godina ponovo došao u logor „Omarska“. Kaže kada dođe na ovo mjesto prvo pomisli na sve ubijene.

„Sjetite se ubijenih, rodbine, komšija, prijatelja, svih onih koji su prošli strašnu torturu. Osjećaj je neopisiv i teško ga je prenijeti onom ko to nije doživio. Meni evo u trenutku dođe muka i povraća mi se. Ja sam ovdje u ime žrtava i od njih nekako dobijam snagu. Siguran sam da nećemo nikad zaboraviti šta se ovdje desilo i borićemo se uvijek za prava svih žrtava.“ – poručio je Čaušević.

Na komemoracij je prisustvovao  David Pettigrew,  profesor filozofije na američkom univerzitetu Southern Connecticut State University. Član  Steering Commitee-a, kao i programa za izučavanje genocida na univerzitetu Yale.
On se obratio prisutnima:
"Sada kad je zakon koji zabranjuje poricanje genocida u Bosni i Hercegovini konačno proveden, važno je zalagati se za preživjele genocida kako bi mogli uspostaviti zaštićena spomen mjesta, mjesta gdje su počinjeni zločini, mjesta koja je moj prijatelj Haris Halilović, takođe zatvorenik u logoru Trnopolje, nazvao Mjesta bola.

Jedno tako zaštićeno spomen mjesto trebalo bi se uspostaviti i ovdje u Omarskoj. Predstavnici kompanije Arcelor Mittal dogovorili su se 2005. god.da uspostave Spomen obilježje uključujući Bijelu kuću i okolno zemljište, te su se složili da će pristup biti slobodno odobren, ali do sada spomenik je bio zabranjen, a pristup je bio strogo ograničen.

Zabrana Spomen obilježja u Omarskoj je diskriminatorna, ne postoje spomen obilježja, jer postoje spomen obilježja počiniocima u cijeloj RS, uključujući i Trnopolje.
Zabrana ili suzbijanje spomenika predstavlja kršenje svih ljudskih prava na ljudsku istini i svih prava na memorijalizaciju.

Pozivam danas novog Visokog predstavnika Gospodina Christiana Schmidta da on iskoristi svoja Bonska ovlaštenja, da Bijelu kuću i okolna zemljište proglasi zaštićenima nacionalnim spomenikom. On može uspostavit ovo memorijalno mjesto na isti način kao na koji je Memorijalni centar Srebrenica osnovan, sa četiri izvršne odluke, tri uzastopna visoka predstavnika". rekao je David Pettigrew

Osim žena, u logoru je bilo zatočeno i 28 maloljetnika

U logoru „Omarska“ je bilo zatočeno oko 6. 000 Prijedorčanina nesprske nacionalnosti, dok ih je oko 700 ubijeno. U logoru je boravilo i 37 žena, a njih pet nije živo napustilo logor. U logoru je bilo i 28 maloljetnika.

Da podsjetimo, dio logoraša logora „Omaraska“ ubijen je na Korićanskim stijenama, dio na Hrastovoj glavici, a mnogi su podlegli od mučenja.

Početkom avgusta, poznati američki i britanski novinari su otkrili postojanje prijedorskih logora, a zahvaljujući njima mnogi su preživjeli.

Logor „Omarska“ je kao i logori „Keraterm“ i „Trnopolje“ formiran 26. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje opštine Prijedor.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.