Na mjestu nekadašnjeg logora “Omarska” u prisustvu brojnih bivših logoraša, udruženja logoraša, međunarodnih predstavnika, te porodica poginulih obilježena je 30. godišnjica od početka raspuštanja zloglasnog logora.

Kroz logor je od maja 1992. prošlo oko 6.000 osoba koje su svo vrijeme bile izloženi torturi, fizičkom mučenju, psihičkom maltretiranju i silovanjima.

U logoru je ubijeno oko 700 logoraša, a na desetine žena je bilo izloženo sistematskom izrabljivanju i silovanjima.

U logoru je boravilo 37 žena, njih pet nije živo napustilo logor, a među zarobljenima je bilo 28 maloljetnika.

Za 458 ubijenih ispred objekta “bijele kuće”, postavljena je instalacija sa nadgrobnim spomenicima i imenima ubijenih.

Nijaz Mujkanović jedan je od posljednjih logoraša koji je napustio “Omarsku” 21. avgusta 1992. U logor je doveden 2. juna, a datum napuštanja logora potvrđuje poruka koju je napisao tada, a u kojoj mu je bilo dozvoljeno da navede tek 25 riječi. Poruku je uputio ocu svoje supruge, kojeg je pitao za porodicu, a koji je 1992. boravio u Hrvatskoj.

“Kad dođe noć najgore je bilo, kad kažu pokupi svoje stvari i ponesi, to je najgore bilo. Ne bi nikom poželio, kad se registrovao imao je 54 kilograma. Uoči dolaska Crvenog krsta morali smo se okupati, očistiti se od onih vaški. Dobijali su dva obroka sa po pola hljeba, kako bismo se udebljali, čistili smo prostor i tada smo vidjeli mnogo krvi”, kaže Nijaz prisjećajući se dana uoči oosjete međunarodnih novinara koji su zarobljenicima bili nada da će napustiti logor.

Logor “Omarska“ je kao i logori “Keraterm“ i “Trnopolje“ formiran 25. maja 1992. godine po odluci Kriznog štaba tadašnje opštine Prijedor.

(N!)