Izdvajamo

 

Dvije stotine ruža bačeno je sa litice na lokalitetu Korićanske stijene na Vlašiću, gdje je na današnji dan 1992. godine strijeljano najmanje 200 bošnjačkih i hrvatskih muškaraca, javlja Anadolu Agency (AA).

Na 30. godišnjicu zločina, veliki broj članova porodica ubijenih, preživjeli i članovi Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini, te predstavnici boračkih organizacija i političkog i vjerskog života odali su počast ubijenim te proučili Fatihu.

Munevera Avdić, predsjednica Organizacije porodica šehida i poginulih boraca i nestalih osoba općine Kotor-Varoš kazala je kako je na Korićanskim stijenama počinjen zločin nad zločinom.

“Na ovoj lokaciji Korićanskih stijena prije 30 godina strijeljano je preko 200 Prijedorčana, ali prilikom ekshumacije i identifikacije ovdje su pronađena i petorica Kotor-Varošana. To znači da se radi o zločin nad zločinom, da su prekopavali i skrivali kako se ti ljudi ne bi našli. U BiH se traži 7.628 sveukupno građana, a konkretno Kotor-Varošana 275. Apelujemo na institucije koje su uključene u procese traženja nestalih osoba da se taj proces ubrza, pogotovo apelujemo na Tužilaštvo BiH, koje izdaje naredbu o ekshumaciji“, kazala je Avdić.

Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša u BiH, rekao je kako je bitno njegovati sjećanje na ovo mjesto.

“Trideseta godišnjica Korićana govori o tri decenije obilježavanja onoga što se desilo ovdje. Mi smo i u našem pozivu rekli da se radi o dvostrukoj egzekuciji, a u suštini se radi o trostrukoj egzekuciji 224 logoraša prijedorskih logora bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. Ono što je evidentno je da ima ljudi koji njeguju tradiciju istine i žele zajednički da žive na ovim područjima. Ono što se desilo tim logorašima, a nedaleko odavde, na Manjači gdje je bilo logoraša i srpske nacionalnosti je nešto što je evidentno, a to je podjela na samo dvije grupe ljudi: one koji su bili žrtve i one koji su izvršili genocid“, istakao je Omerović.

Objasnio je i pojam trostruke egzekucije koja je provedena nad logorašima Prijedora.

“Trostruka egzekucija podrazumijeva strijeljanje logoraša na ovom mjestu, druga egzekucija je pad, s obzirom da su neki preživjeli, a neki namjerno skočili da pokušaju izvući živu glavu, i treća egzekucija je ono što je došlo poslije, bacanje bombi i sasipanje rafala na tijela logoraša“, dodao je Omerović.

Kazao je kako se zahvaljujući onima koji su preživjeli zna istina o ovom mjestu.

Hasiba Muratčehajić iz Kozarca izgubila je muža Mehmeda i njegovog brata Fuada te 1992. godine.

“Ja sam bila otišla iz Bosne i Hercegovine, a to sam sve čula i doživjela kao da sam bila tu. Jako je teško. Željela bih da se ovo više nikad ne dogodi i ne ponovi. Želim da moja djeca i djeca moje djece imaju ljepšu budućnost. Moja djeca su imala četiri i osam godina kada su izgubila oca. To je jedna od poruka koju želim da pošaljem, za ljepšu budućnost. Teško je bez obzira što je prošlo 30 godina, teško je kao da je jučer bilo, taj bol je uvijek tu i ostat će dok mi budemo živi“, rekla je Muratčehajić.

Za zločin na Korićanskim stijenama kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina. Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.

Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na 8, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.

Muškarce, prethodno zatvorene u prijedorskim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije Republike Srpske iz Prijedora.

Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.

(AA)

U povratku sa Korićanskih stijene zaustavljanje na lokalitetu Vitovlje kod hajr česme i spomen ploče posvećena prijedorskim civilima, Bošnjacima i Hrvatima koje su prije 30 godina na Korićanskim stijenama ubili pripadnici tadašnje prijedorske policije koja se nalazila pod rukovodstvom bosanskih Srba.
Hajr česmu i ploču su, 21.08.2015.godine, podigli Senada i Indir Selimović, bračni par iz Bosanske Gradiške, koji danas živi u Travniku. Na hajr česmi i spomen ploči piše "Da vidiš, da znaš, da pamtiš, da se ne ponovi 21. august 1992".

Kod česme smo našli Senadu i Indir Selimović sa njihovim prijateljima, čekali su porodice ubijenih na Koričanskim stijenama. Posebno dirljiv susret sa Senadom koju su prijedorčani i kozarčani zavoljeli kao svoju najrođeniju, mada ona nikad nije bila u Prijedoru.

"Generacije prolaze, mlađe generacije dolaze i ne bih željela da se ovaj zločin ikad zaboravi. Tu su učinjena djela koja se ne smiju zaboraviti", kaže nam Senada.

 

Ovo je velika satisfakcija porodicama žrtava Prijedora da je neko ko nema dodirnih tačaka sa Prijedorom ili Kozarcom, sa žrtvama tog grada, ipak, odlučio da napravi nešto ovako kao znak podrške nama u Prijedoru i Kozarcu, gdje nam nije omogućeno da podignemo bilo kakav spomenik.
Senada, Hvala ti, govorili su prisutni.

Nijaz -Caja Huremović

"Vidiš ovu moju podignutu ruku, koja kao kameni cvijet osta, da svjedoči zločin vaš...
Vidiš ovaj cvijet sa latica pet, to je dokaz protiv vas, koje je vrijeme sačuvalo...
Vidiš li i čuješ vapaj moj, preklinjanje moje da me u životu ostavite...

Ova ruka moja osta podignuta, da te sjeća, i da pamtiš, da ti strah od Božije kazne ispunjava i noći i dane...

Predajem te Bogu Svemogućem ubico tijela i duha moga, neka ti Bog sudi, a ja ti oprostiti neću...."

Taif Rose 2013

Opširnije...