Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, među prvima se vratila u Kozarac i prenijela sve iz Zagreba, a na korištenje su dobili zgradu koja je nekada služila kao škola, i otvorenih je vrata za sve aktiviste, širom svijeta. Mnogi dolaze da uče o Bosni i Hercegovini i o onome šta su njeni ljudi doživjeli, slušajući svjedočenja žena.
Autor: Rabija Arifović

Emsuda Mujagić, iz Kozarca, predsjednica organizacije Srcem do mira, cijeli je svoj život posvetila borbi za dostojanstvo žene i dostojanstvo zajednice.

Još prije agresije bila je poznata po projektima u kojima je okupljala žene i pomagala im da kroz kućnu radinost dođu do ekonomske samostalnosti.

Osjećaj zajedništva

Ali ono što je možda bilo još važnije od ekonomske koristi, jeste osjećaj zajedništva koji su te žene stekle. To će kasnije, u najtežim danima, postati temelj svega što je Emsuda radila.

Početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu ona je sa dvoje djece, mužem i ostatkom porodice odvedena u logor Trnopolje gdje je provela mjesec dana. Uspjela je izaći sa djecom, konvojem su bili prebačeni u Travnik, a zatim u Zagreb.

Vrlo brzo u Zagrebu počinju njene aktivnosti, kroz nevladinu organizaciju žena izbjeglica iz Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj koja se zvala Žena BiH, što je bio temelj svega onog što je do danas urađeno.

U početku im je bio cilj da okupe žene, da im pomognu i da ih stabiliziraju, da prevladaju šok i traumu koju su donijele sa sobom. Realizirale su brojne projekte.

- Mi smo prvo u Zagrebu pokrenule organizaciju žena izbjeglica, radile smo konkretne stvari, širile smo istinu o događajima u Bosni i Hercegovini, da je riječ o direktnom napadu radi podjele, a ne o građanskom ratu. Brinule smo o ženama koje su se našle nasred ulice, parka, autobuske ili željezničke stanice, bez hrane, dokumenata, imale smo dva objekta i za studente kojima je bila potrebna pomoć i smještaj. Imale smo oko deset projekata - ispričala je ona.

Dobra saradnja sa ambasadama

Ističe da su imale veliki utjecaj, te da su zbog toga imale dobru saradnju, posebno s ambasadama.

- Ko god dođe da traži pomoć, mi nismo pitali kako se zoveš, nego šta možemo pomoći, koju imaš potrebu. I to je nešto što je bilo posebno i nije bilo svakodnevno, i zato su nas prepoznali kao jedinstvenu organizaciju, kao nešto što treba vidjeti. Tako smo, naprimjer, dobili donatore koji su nas pratili dvadesetak i više godina, čitav naš rad - objasnila je sagovornica.

Emsuda je osjetila da trebaju pronaći način kako da prošire svoje djelovanje, što su ubrzo i učinile i 1994. godine dolazi do organizacije Srcem do mira.

Kako je kazala za Stav, vizija je bila i jeste da se uspostave međusobni odnosi među ljudima, koji ulivaju povjerenje i poštivanje i razumijevanja.

Svi su podjednako važni

Evidenciju članova ne vode, nego su svi koji prihvataju misiju i ideju dobrodošli, te su svi podjednako važni.

- Brojimo na hiljade i hiljade onih koji se uključuju. Neki su uključeni direktno, neki svakodnevno, neki rijetko ali su uključeni i mi znamo šta rade ljudi koji su dio te misije. Bitno je širiti istinu. Kroz sve aktivnosti pokazalo se da smo poseban narod, koji je bio meta za odstrel i uništenje i o kojem se pričalo da ne zna kako se jede, šta je čaj. Pokazali smo da smo narod od kojeg treba učiti - akcentirala je Emsuda.

Nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, među prvima se vratila u Kozarac i prenijela sve iz Zagreba, a na korištenje su dobili zgradu koja je nekada služila kao škola, i otvorenih je vrata za sve aktiviste, širom svijeta.

Svjedočenje žena

Mnogi dolaze da uče o Bosni i Hercegovini i o onome šta su njeni ljudi doživjeli, slušajući svjedočenja žena.

Kroz susrete s Emsudom Mujagić i ženama koje su prošle kroz najteža životna iskušenja, uče ne samo o ratu i posljedicama, već i o snazi, dostojanstvu i otpornosti.

Ono što je Emsuda s drugim ženama izgradila, od improviziranih radionica u izbjeglištvu, preko modne revije kao odgovora na poniženje, do međunarodno prepoznatih programa terapije radom, misija je koja vraća dostojanstvo onima kojima je pokušano da se oduzme sve i pokazuje svijetu šta znači boriti se, graditi i voljeti, srcem do mira.

STAV