Dan prije održavanja šehidske dženaze u Kozarcu samo je jedan kanton donio odluku da 20. juli proglasi Danom žalosti. To je i ove godine Unsko-sanski kanton. Tako je bilo i prethodnih godina. Zbog geografske blizine i svih zbivanja u posljednje tri decenije, razumije se, postoji ta bliskost između Prijedorčana i ovog kantona.

Sad da pređemo na pitanje koje svakog Prijedorčanina zanima. Kako je moguće da već deset godina federalna vlast nije donijela odluku da 20. juli u ovome entitetu bude Dan žalosti?

Brojna pitanja

Podsjećamo, te 2014. godine, nakon pronalaska masovne grobnice Tomašicaukopani su posmrtni ostaci 284 žrtve. Zašto vladajuće strukture u onim kantonima u kojima su Bošnjaci većinsko stanovništvo ne donosi odluku o Danu žalosti?

Zašto se ni prethodnih godina na ovakva pitanja i inicijative Prijedorčana nije odgovaralo? Kako je moguće da se niko iz svijeta politike ne pojavi i ne kaže razloge što se ne razmatra ovo pitanje?

Je li zaista neko mora da uputi inicijativu da bi se vlasti sjetile da je u samo jednom gradu u tri mjeseca ubijeno preko 3.000 njegovih mještana? Je li ukop četiri osobe nedovoljna brojka da bi neko proglasio Dan žalosti?