Izdvajamo

 

Prof. dr. Jasmin Medić iz Instituta za historiju u emisiji '7PLUS' govorio je o julu i težini koju on nosi za Prijedorčane.

Piše: Erna Medić

Juli je mjesec sjećanja i ispraćaja žrtava najvećih zločina u BiH. Još sedam žrtava iz Prijedora i okolice naći će konačni smiraj 20. jula.

Prof. dr. Jasmin Medić iz Instituta za historiju u emisiji '7PLUS' govorio je o julu i težini koju on nosi za Prijedorčane.

20. jula žale Prijedorčani i oni koji se solidarišu s njima. Ni ove godine neće biti proglašen Dan žalosti. Nama sažaljenje ne treba. Ako je to u pitanju, ne treba da proglase Dan žalosti. To je odnos i poštovanje prema žrtvama – kazao je.

Medić se bavi istraživačkim radom, a posebno se osvrće na ono što se događalo u široj regiji Prijedora.

Zahvaljući Haškom arhivu možemo da istražujemo. Da nije bilo Haškog tribunala, bilo bi teško istraživati o zbivanjima 90-ih. Veliku zaslugu ima i Sud BiH – kazao je.

Organizacioni odbor za obilježavanje 20. jula, Dana sjećanja na teške ratne zločine s elementima genocida u Prijedoru i dolini Sane, ove godine donio je zaključak da će poseban fokus obilježavanja biti stavljen na logore Omarska i Keraterm, razmjere zločina počinjenih u tim logorima, te masovne grobnice u kojima su pronađeni posmrtni ostaci njihovih žrtava.

Poražavajuće je da 33 godine nakon zločina u Prijedoru podsjećamo da su se tamo nalazila dva najzloglasnija logora po broju ubijenih. Iz tog razloga je ove godine fokus na ta dva logora. To je reakcija zbog zanemarivanja te činjenice jer skoro nikada se ne spominju osim kada se obilježavaju godišnjice. Međunarodni krivični sud je prije svega osnovan zbog prijedorskih logora i slika koje su svijetu predstavljene iz Omarske i Trnopolja – istaknuo je.

Kako kaže, mnoge žrtve izbjegavaju da govore jer su njihova svjedočenja ranije bila zloupotrijebljena.

Mnogi su obeshrabreni što govori u prilog tome da država nije dovoljno uradila da zaštiti te ljude. Kako pričati o pravdi kada je nekome ubijen otac, sin, brat? – pita se Medić.

hayat.ba

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.