Izdvajamo

 

Trinaest godina nakon pokretanja zvanične inicijative, roditelji ubijene djece Prijedora odlučili su da preuzmu stvar u svoje ruke i više ne čekaju političku volju lokalnih vlasti. U saradnji sa Centrom za mlade „Kvart“, zvanično je raspisan konkurs za izradu idejnog rješenja za „Memorijal za ubijenu djecu Prijedora 1992-1995.“ Iako administracija Grada Prijedora već duže od decenije ignoriše dopise roditelja, plan za izgradnju spomenika za 102 ubijene djece biće spreman.

Fikret Bačić, predstavnik roditelja ubijene djece iz Prijedora, istakao je da je glavni cilj raspisivanja ovog konkursa da imaju spremno idejno rješenje za spomenik onog trenutka kada projekat za izgradnju konačno bude odobren.

Alternativna rješenja zbog izostanka podrške gradskih vlasti

“Tender će imati i alternativnu opciju. Ako ne uspijemo postići dogovor sa gradskim vlastima, razmatraćemo druge mogućnosti, jer do sada nije bilo spremnosti od strane gradskih vlasti Prijedora za razgovor. Načelnik nije primio roditelje i ne želi razgovarati o toj temi”, izjavio je Bačić BUKU.

On dodaje da ovaj spomenik nema značaj samo za roditelje ubijene djece iz Prijedora:

“On je značajan za kompletnu populaciju bošnjačke, hrvatske i srpske nacionalnosti. Na spisku ubijene djece nalaze se i srpska, i hrvatska, i bošnjačka djeca. To je satisfakcija roditeljima čija su djeca ubijena, ali i poruka svim građanima. Ne želimo da se stalno govori kako postoji samo jedan narativ. Spomenik smo zamislili i kao mjesto edukativnog karaktera, koje bi buduće generacije podsjećalo da se takve stvari više nikada ne ponove”, ističe naš sagovornik.

Privatne parcele kao alternativna lokacija za spomenik

Dodaje da ukoliko ne bude bilo moguće postići dogovor s gradskim vlastima, roditelji imaju i alternativna rješenja.

“Građani koji posjeduju privatne parcele u gradu ponudili su svoje zemljište za izgradnju spomenika. Od 2013. godine, kada je pokrenuta inicijativa za izgradnju spomenika, Grad Prijedor nam ni u jednom slučaju nije odgovorio na zahtjeve i dopise u pisanoj formi. Iako su bivši gradonačelnici usmeno podržali inicijativu, Skupština grada nikada nije razmatrala ovu temu na dnevnom redu”, ističe Bačić.

Poziv za umjetnike, arhitekte i dizajnere

U samom konkursu za izradu spomenika pozivaju se umjetnici, dizajneri, arhitekte i drugi autori da kreiraju i ponude originalno idejno rješenje memorijala za 102 ubijene djece u Prijedoru.

Konkurs se objavljuje na osnovu potrebe da se memorijalizira stradanje djece ubijene tokom 1992. i 1993. godine u Prijedoru, te kao vid podrške Inicijativi roditelja ubijene djece pokrenute 2013. godine, a u cilju pribavljanja neophodne dokumentacije i odobrenja za izgradnju memorijala.

Kultura sjećanja i memorijalizacija civilnih žrtava u Prijedoru

U Prijedoru i njegovoj okolini je prema dostupnim podacima tokom rata u 1992. i 1993. godini ubijeno 102 djece. Smrt najmlađih stanovnika jednog grada je najveća tragedija koja može zadesiti zajednicu, pogotovo zbog načina izvršenja i što se smrt djece ne može opravdati ratom.

Stanovnici Prijedora su u dva rata doživljavali teške tragedije i ogromno stradanje nedužnih civila, ali o tom stradanju civila u gradskom jezgru ne postoji niti jedan spomenik koji ukazuje na tu dimenziju rata. Inicijativom za izgradnju memorijala ubijenoj djeci želi se prekinuti ta praksa i omogućiti da se u centralnoj zoni grada Prijedora započne sa adekvatnom memorijalizacijom civilnih žrtava rata.

6yka.com

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.