Izdvajamo

Jusuf Arifagić, čovjek čelične volje, uspješan biznismen
Kao mladić Arifagić je prošao golgotu Omarske, Keraterma, Trnopolja i zakleo se da nikada više ni pred kim neće pognuti glavu

Jusuf Arifagić preživio je tri logora, Omarsku, Keraterm i Trnopolje. Prošao je golgotu Bošnjaka Prijedora, Kozarca i okolnih mjesta. Jedva je izvukao živu glavu. Otišao je daleko od rodne grude i zakleo se da nikada više ni pred kim neće pognuti glavu. Ono što je preživio u logorima, natjeralo bi većinu ljudi da se više nikada ne vrate. Ali ne i Jusufa.

U rodnom je Kozarcu napravio najveću farmu norveških krava. Postao, ironije li, najveći proizvođač mlijeka u Republici Srpskoj, među najvećima i na Balkanu. Lani je proizveo 2,4 miliona litara mlijeka.

Imamo obavezu

- Šta je svrha mog postojanja ako nisam u svojoj zemlji na svojoj rodnoj grudi – ponavlja često.

Nema dana da se ne sjeti svojih logorskih dana. Imao je tek 21.

- Nemoguće je pobjeći od tih slika. Često se s prijateljima logorašima pitamo je li moguće pobjeći. Kada prolazim pored logora Keraterm i Trnopolje, sve te slike ožive - kaže Arifagić.

A danas njegova kompanija ima oko 1350 grla. Sve što ima Evropa ima i kod njega, najgolji model poljoprivrede. U štali je norveška vrsta krava, jedina takva vrste u regionu. Počeo je prije devet godina, zadnje četiri samo obara rekorde. Zapošljava mlade, širi proizvodnju, uvozi sjeme, obrađuje 500 hektara godišnje...

- Da nam se ne bi ponavljali logori, ova generacija ima obavezu da se borimo za trajni mir. Vidim kakvo je sad stanje, pitaju me često šta su mi radnici po nacionalnosti. Ja kažem da su za mene svi ljudi isti, bitno je da su dobri, da znaju svoje obaveze. Drugo me ne interesuje, a to mnogima u ovoj državi ne odgovara. Trebali bi se boriti za bolje društvo, ali prvo treba progovoriti jezikom istine. Za mene je istina samo jedna, a to je Bosna i Hercegovina - poručio je Arifagić.

Brojne prepreke

Zato se i vratio, da gradi zemlju, jer je osjećao obavezu da pomogne.

- Ali, brojne su prepreke. Ljudi ne shvataju da ne pristajem i nikad neću na mito i korupciju. Odlaze nam mladi, roditlji tužno gledaju kako autobusi odvoze naše kćeri i sinove, a mi čekamo. BiH to nije zaslužila – kaže Arifagić.

Čovjek sa žice

 

Arifagić i Fikret Alić su ljudi sa žice.

Oni su u prvom redu, iza bodljikave žive u Trnopolju sa snimka stranih novinara.
S ostalim logorašima izgladnjeli, izmučeni, maltretirani govorili su svoju istinu.

Na žalost, proći će još puno dok svijet ne shvati Arifagićevu i Alićevu priču.

Avaz

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ