Izdvajamo

Vrhovni sud Republike Srpske donio je presudu u kojoj je potpuno uvažio zahtjeve učenika i roditelja Bošnjaka iz mjesta Vrbanjci, a koji su pohađali OŠ Sveti Sava u Kotor Varoši. Ovaj sud je naložio da se uvede nacionalna grupa predmeta i provodi nastava po bosanskom planu i programu.
Advokat Haris Kaniža, koji je radio na ovom slučaju, kazao je kako je ovo historijska presuda.

"Mislim da je ovo presedan za sve buduće slučajeve ako se desi da se neko ogluši na neka prava bilo da je u obrazovanju ili drugom polju. Ovo je jedna od rijetkih presuda u kojima se pravilno primijenio Zakon o zabrani diskriminacije u BiH. Najvažnije je da je ova presuda pravosnažna i protiv nje nema žalbe niti pravnog lijeka", rekao je Kaniža za Klix.ba.

Ovom presudom poništene su sve one sa nižih sudova, pa i ona od Okružnog suda Banja Luka u kojoj su odbijeni zahtjevi roditelja kao neosnovani i naređeno im da plate 8.000 KM sudskih troškova.

"Vrhovni sud RS je usvojio tužbeni zahtjev, utvrđena je diskriminacija, povreda prava na obrazovanje, jednako postupanje i naloženo je ovoj školi da uvede nacionalne grupe predmeta kao što su Bosanski jezik i književnost, Moja okolina, Priroda i društvo, Geografija i Historija, da se nastava izvodi po bosanskom planu i programu po kojem se radi u Zeničko-dobojskom kantonu i da se na tim predmetima angažuju nastavnici-povratnici", rekao nam je Kaniža.

Borba bošnjačkih povratničkih porodica da njihova djeca pohađaju nastavu na bosanskom jeziku traje već sedam godina. Vlada KS je organizovala nastavu za ove učenike u Konjević- Polju i svake godine su u ove svrhe izdvajana sredstva iz budžeta.

Klix.ba

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.