Izdvajamo

 

DAN NEZAVISNOSTI BiH u KOZARCU
Ko to rece da se Dan nezavisnosti ne slavi u RS?
"Ovako se voli BiH kao sto to kozarcani rade.
Kakvi smo mi to ljudi kada dozvoljavamo da nas ”zedne preko vode prevode” vec 30 godina. Mi im to dozvoljavamo u ime ”vjere, Boga i naroda”. Nije bitno sto je netko lopov, lazov, prevrtljivac i sto u ponor odvede i narod i drzavu (koja doduse i ne funkcionise u pospednjih 28 godina” a samo zato sto je ”nas”.
Sto ga redovno u dzamiji vidimo, jer se svaki posjet dzamiji obavezno snima i u eter salje. Sto dijeli ”sadaku” od onog novca kojeg je vec decenijama krao od naroda. Ali......nas je. A ako je ”nas” onda mu se sve oprasta.
Prije par dana pocela su ”prepucavanja” kako Srbi u RS ne priznaju Dan nezavisnosti, sto je i tacno. Dalje se kaze kako se Dan nezavisnostii ”slavi” u FBiH ali....samo na jednom manjem dijelu. Sve sto se kod nas desava i sve zlo sto nas snadje ne bi se desilo da nema ”njih”, onih ”drugih”. Oni ”mrze” BiH aludira se na Srbe, sto je samo djelimicno tacno jer …..svi smo mi ljudi i razliciti smo. To sto i jedni i drugi i treci vjerujemo u idiote , nas je problem i za to ne treba da krivimo one ”druge”.

A onda dodje i taj ”veliki” Dan nezavisnosti. U Dnevnom avazu omanji tekst ali prije svega o onom sta Dodik i vodeci politicari u RS kazu i kako oni to vide. U Pslobodjenju nesto manji tekst. U Nezavisnim novinama pod rubrikom ”desilo se na danasnji dan” napominje se u jednoj recenici referendum ali se dalje sve to okrece na ”nas” mlin. Kako nama ”odgovara” Mislim na one koji su pisali i na one koji su to naredili da se tako pise.
U Dnevnom avazu kratak clanak kako je Bakir Izetbegovic cestitao Dan nezavisnosti i u svom stilu velikog ”patriote” punim ustima prica o borcima koji su se borili za BiH. Samo da napomenem on to prica o istim onim borcima na koje je on i Novalic poslali specijalce da ih biju. No, sta on kaze je nevazno. A sta je oni ili neko drugi od ”drzavnih” zvanicnika uradio kako bi se ”promoviaso Dan nezavisnosti?
Nista....naravno. Zastave i sve ono cime je Sarajevo ”okiceno” za Dan nezavisnosti postavili su zaposleni koji su za to dobili novac. Naravno....najvise ”cestitki” i ”patriotizma” pokazasmo mi, iz ”dijaspore. Cestitasmo jedni drugima i......to je to. Sve je to jedna velika farsa. Jedna lazna predstava u kojoj smo mi svi samo glumci i glumimo ono sto se od nas ocekuje.
I tako...sjedeci pored ove kutije vidim da ide jedan prenos uzivo iz Kozarca. Naravno, morao sam da vidim sta se dfesava jer sam radoznao. I ...vjerujte mi...imao sam sta i vidjeti. Kozarac ukrasen zastavama BiH, bas onako kako treba pred jedan veliki praznik. A onda........ljudi, kozarcani. Izisli na ulicu te se zaputili prema Sehidskom mezarju.
Na stotine ljudi, zena. Ono ”zubato” prvomartovsko sunce je davalo predivnu sliku i ugodjaj. A u koloni od vise stotina ako ne i hiljadu ljudi.......gordi kozarcani. Gledam jednog ”starinu” mojih godina. Kao da je od Kozarackog kamena odvaljen, prava ljudina. Njegova siroka pleca su malo”pognuta” naprijed.

Pa kad ga covjek gleda ne moze a da se ne upita ” Sta li je uspijelo onakvog ljudinu viti” u ledjima?” Svakom ko imalo poznaje istoriju Kozarca i kozarcana jasno je da su se ledja ljudine ”pognula” pod pritiskom tereta iz proslosti koje ovaj gorostas nosi na svojim plecima. Gledam lica ljudi koji prolaze. Ozbiljna kao od kamena isklesana lica. Poneki put se pojavi nesto sto bi se moglo ”osmjehom” nazvati ali....
Nije to osmjeh nego grc bola zbog proslosti i onog kroz sta su ovi ljudi prosli. Svi ti stariji ljudi bili su po velikosrpskim logorima. Prosli kroz ”dzehhenem” ovog svijeta. Prezivjeli, protjerani u tudji svijet onako fizicki i psihicki unisteni. Valjalo je u tom tudjem svijetu naci ”svoje” njesto. Mjesto koje pripada ”nama” strancima. Ali....kozarcani su radni i vrijedni ljudi.
Radili su i stedjeli sirom dunjaluka. Radili, mislili, plakali i nadali se. Gotovo da nema kozarcanina kojem neko od najmilijih nije ubijen. A gdje su tijela? Pitali su se ti vrijedni ljudi i nakon teskog dana na poslu. Neko od njih su kao djeca protjerani u Travnik. Tamo se obukose u Armiju BiH. Borili se na svim bosanskim ratistima. A onda kada dodjose pred svoju avliju da je oslobode, da urade ono o cemu su godinama sanjali, zaustavljeni su.
Zaustavila ih je ”politika” u kooj se lagalo, svercovalo sa ljudima i teritorijama. Svako trazio nesto sto zeli. A Kozarac, Prijedor, Ljubiju, Matarusko Brdo i okolna mjesta....niko nije zelio. A i sto bi zelio. Sve je to bilo poruseno, opljackano, popaljeno. Na sve strane mezari oih ibijenih koje rodbina onako na brzinu samo ”zakopa” da ih zvijeri ne bi pojele.
Kozarac nije trebao onim u Sarajevu, oni bi radije neki dio Vogosce. Sta ce im prazna mjesta i zgarista prijedorska? Ali.......kozarcaninu nigdje nije ljepse nego u njegovom Kozarcu. Zato se vecina kozarcana vrati na svoja ognjista na koja nisu bili dobro dosli. Jer oni koji ih protjerase, stajase tu i gledase povratak. Ne mogu da vjeruju svojim ocima da se kozarcani vracaju nakon svega zla koje im je naneseno.

A kozarcani???? Zasukase rukave. Ocistise zgarista i korov kojim je bila obrasla njihova imovina. Sagradise kuce. Vece i bolje. Otvorise firme te zaposlise mlade povratnike. Ponovo je Kozarac izrastao iz pepela jos veci, ljepsi i moderniji.
Sagradili su kozarcani sve ono sto im treba i onako kako su zeljeli. Vratio se zivot u Kozarac i okolinu uprkos svemu onom sto je bilo protiv tih ljudi. Oni su tu, na svome. Ne brine njih ko je na vlasti sve dok ta vlast ne sputava njihove zivote, imovinu. A znaju kozarcani dobro....ko su....sta su.
Znaju sta treba i kako slaviti. I opet sami, Bez pomoci od ”drzave” ili entiteta u cijim poslanickim klupama sjede ”bosnjaci” koji su tu da ”pomognu” kozarcane i ostale povratnike. Postoje oni koji bi trebali pomoci i koji su za to placeni ali....nikada niko nije pomogao kozarcanima. Dolazili su i dolaze ”politicari”kad im trebaju glasovi na izborima, lagali, obecavali i odlazili.

Tako i juce na Dan nezavisnosti BiH kozarcani su izisli da obiljeze taj dan. A kako drugo ako ne odlaskom na Spomen obiljezje koje je podignuto u znak sjecanja na nevine kozaracke zrtve. Da se prisjete svojih najmilijih ali i da kazu kako njihovi najdrazi nisu ubijeni i zaboravljeni.
Pokazali su kozarcani kako se voli Bosna i Hercegovina, kako se slavi Dan nezavisnosti i u RS dok su takve proslave izostale u Federaciji. Valda fali ljubavi prema BiH onakvoj kakva je. Ali zato u tim djelovima zemlje ima na pretek Ljubavi prema imovini BiH koju preuzese biznismeni.
Hvala kozarcani. Tako se voli BiH bez obzira gdje se covjek nalazi. Iako vam nije lako, pokazali ste sta je patriotizam.
Autor:
Cejko Kahteran
Zecovi, Prijedor

Paradoks našeg vremena!

Naučili smo kako da preživljavamo, ali ne i kako da živimo. Dodajemo godine životu, ali ne i život godinama.

"Paradoks našeg vremena je da imamo veće zgrade, ali kraće živce; šire puteve, ali uže vidike; trošimo više, a imamo manje; kupujemo više, uživamo manje. Imamo veće kuće, a manje porodice; više udobnosti, a manje vremena; imamo više diploma, ali manje razuma; više znanja, a manje rasuđivanja; više stručnjaka, a još više problema; više znanja u medicini, a sve manje zdravlja.

Kaže Uzvišeni: “Znajte da život na ovom svijetu nije drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onom svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovom svijetu je samo varljivo naslađivanje.” (El-Hadid, 20.)

#Lijepa_riječ