Izdvajamo

 

Danas je u Kozarcu završena 28. Međunarodna mirovna konferencija “Srcem do mira”. Učesnice konferencije su konstatovale da na putu izgradnje mira postoje mnogobrojne prepreke koje se moraju preskočiti u interesu današnjih i generacija koje dolaze.

 Mirovne aktivistkinje iz Engleske, Amerike, Njemačke, zemalja regiona, tokom proteklih godina boravile su u gradiću podno Kozare i govorile o miru, suočavanju s prošlošću, civilnim žrtvama rata i nihovom položju u društvu.

Međunarodna mirovna konferencija “Srcem do mira” je prepuna emocija jer o miru govore žene sa najdubljim ranama iz vremena kada su u Prijedoru počinjeni stravični zločini nad građanima nesrpske nacionalnosti. Po mirovnom aktivizmu i upornom sudjelovanju u radu mirovnih konferencija poznata je Nusreta Sivac.

Nema tih riječi koje mogu opisati njene patnje tokom logoraških dana u Omarskoj. Da bi razumjeli ljudsku veličinu ove žene, koja tako uporno promoviše mir i dijalog, najbolje je čuti šta je to sebi obećala još u vremenu kada je svakodnevno u logoru Omarska bila na centimetar od smrti. “U rijetkim trenucima nade tokom logoraških dana u Omarskoj, dala sam sebi zadatak, ako se desi da preživim da će moja misija do kraja života biti da pričam o tom zlu i da pričam istinu. Mislim da je obaveza, ne samo moralna nego i ljudska, svakog koje preživio zlo i osjetio patnju na svojoj koži ili porodice čiji su članovi likvidirani da pričaju o tome. Istina i mirovni aktivizam su moja trajna opredjeljenja”.

Jedna od inicijatorki održavanja prve Međunarodne mirovna konferencija “Srcem do mira” je Emsuda Mujagić kojoj se mješaju osjećaji. Sretna je jer može u rodnom mjestu uz učešće domaćih i međunarodnih mirovnih aktivistkinja raditi na promociji mir. Tužna jer živi u mjestu u kojem su brojne majke okovane dubokim bolom, od kojih brojne nisu saznale gdje se nalaze posmrtni ostaci ubijenih sinova.

Predsjednica Udruženja Prijedorčanki Izvor, koje se bavi prikupljanjem podataka o ubijenim i nestalim građanima nespske nacionalnosti, Seida Karabašić, smatra da se ne smije prestati s mirovnim aktivizmom bez obzira koliko to bila teška misija u današnjim okolnostima.

“To nam je jedina opcija u ovom i ovakvom vremenu. Mi koji smo preživjeli strahote rata, sadašnje i buduće generacije, moraju imati jasne stavove kada je riječ o očuvanju mira. Mislim da ne treba potrošiti ni minut vremena na nešto što je loše, a dobro smo osjetili šta su ratne strahote”, zaključuje Karabašić.

Tokom protekla tri dana na 28. Međunarodnoj mirovnoj konferenciji “Srcem do mira” u Kozarcu ukazano je na probleme koji opterećuju život građana Bosne i Hercegovine i ugrožavaju mirovne napore. Zajednički je konstatovano da se stvari u Bosni I Hercegovini ne odvijaju kako bi to željeli prijatelji mira I tolerancije.

Tema mirovnih aktivistkinja iz zemlje i inostranstva je bila i prevencija u zaštiti ugroženih ljudskih prava u cilju izgradnje mira i povjerenja među ljudima. Razgovaralo se i o diskriminaciji kroz obrazovanje na osnovu vjerske, etničke, i nacionalne pripadnosti kao i drugim aktuelnim temama.

Tokom trodnevnog boravka u Kozarcu učesnice mirovne konferencije su posjetile Spomen obilježje Kozarc, bivše logore Omarska i Trnopolje i lokalitet masovne grobnice Stari Kevljani.

 

Senudin Safić/mojprijedor

U perverznoj realnosti, dželati i ubice su dobile svoje obilježje i istorijski pomen. Naime, U bivšem Društvenom domu Trnopolje, mjestu gdje se nalazio jedan od najzloglasnijih prijedorskih logora, otvorena je spomen-soba poginulim vojnicima Vojske Republike Srpske.

Koliko bolestan moraš biti da to uradiš?

Zamislite spomen-sobu posvećenu snagama Vermahta u Mathauzenu ili Aušvicu? Ne možete? Dabome da ne možete. Zato u nas može sve.

Dragan Bursać