Izdvajamo

Večeras su maturanti O.Š.Kozarac imali  "Matursko veče". Bila je ovo noć za pamćenje, omladina raspoložena, svečana odjeća je davala posebnu ćar ovoj večeri. Kako je lijepo vidjeti ovu mladost a ja bih jos rekao,ovo je buducnost Kozarca.

Nastavnici su isto tako bili veoma raspoloženi. Pričaju o uspjesima ovih đaka i ponosni su na njih. Kako mi rekoše, ovo je i njihov uspjeh. Čestitke nastavnicima, roditeljima i učenicima.

Roditelji posebno sretni, a već i zabrinuti šta će im dijeca dalje upisati. Svi su radi što bolju školu kako rekoše, bolja škola bolji život a za roditelje manja briga. Dok smo čekali vrijeme za formiranje kolone, koristili smo to za fotografisanje sa roditeljima, familijom, prijateljima...

Da maturanti nisu bili sami pokazuje i ova fotografija. Bilo je puno raje koji su došli da čestitaju mladima i da im požele uspjeh u daljem školovanju.

Nakon što su se svi sakupili i fotografisali ispred škole maturanti su u parovima krenuli uz čarsiju. Raja ih je propratila sa oduševljenjem.
Ja sam odlučio da sve maturante fotografišem, nadam se da sam uspio i da nisam nekog izostavio.

Nadam se da ova fotka dovoljno pokazuje koliko nas je proslavljalo maturu. Često puta u razgovorima, kažemo kako nas je malo u Kozarcu ali ova fotka pokazuje suprotno, ma  ima nas a bit ce nas sa ovom omladinom još više.

Još par fotografija iz restorana NEIRA, a zatim su se zatvorila vrata i ostali su slavljenici da proslave završetak osnovne škole. Već sutra počinje nova briga, gdje, šta, koju školu ili zanimanje upisati.

Koarac.eu želi svim maturantima puno uspjeha u daljem školovanju.

Nijaz - Caja

 

 


Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.