Izdvajamo

 

STOPE U SNIJEGU AUTOR: SEMIRA JAKUPOVIĆ

 

Jutros su krovovi naši

Dobili šešire nove

Grane su obukle čipkane haljine

Zajedno smo krenuli u snove

 

Iz ogromnog nebeskog rukava

Letjele su nježne pahulje

Ushićenje je uzelo maha

Zbog radosti smo ostajali bez daha

 

Euforija zbog posjete rijetkoga gosta

Poskakali smo kao u transu

U nama su se budila uspavana djeca

 

Na trenutak stalo je sve

Nasli smo se usred

Zimske carolije

 

Ozivjele su uspomene

Na bjelan I ledene prtine

Na ligure, kape I salove

i klizava brda i doline

 

Okolo nas bjelina,

Ljudi iz urbanih kaveza

Na trenutak su pobjegli

U svijet djetinjstva

 

Grudve su letjele

Utabane staze klizale

Sanke se vozale

Smrznute ruke pravile su Snjeska

Zaboravljena je godina teska

 

Makar na tren

Dopustili smo zaboravu

Da pobjedi

 

Zeljeli smo da ne dodje

kraj ovom danu

makar na tren pobjegli smo od

sumornih misli

I uzivali u carobnom snu

 

Pogled moj uprt u visinu

I hiljade pahulja u nizu

Bijeli carobnjak u goste nam stize

 

Trenutak ljepote

Obilato dijeli

I staro I mlado

Bas se veseli

 

Novo jutro I susret novom danu

Nas dah topi smrznuta stakla

kroz prozor pogled mi odluta

na skiljavo svjetlo

preko puta

 

Ostale su samo

stope u snijegu

I nada da ce jos malo biti tu

 

Neka novi dan

jos malo cuva zimsku caroliju

Neka ne dodje kraj ovom snu

 

Semira Jakupović

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic