Izdvajamo

 

DOMOVINO MILA

autor: Semira Jakupović

 

Domovino, daleko od tebe živim

I izdaleka I izbliza ti se divim

 


Ti, ljepoto nad ljepotama,

Volim da pričam o tebi strancima

 


Znam da nisi savršena,

Ali gdje piše da to mora biti

Preduslov za veliku ljubav

 


Ti si oduvijek bila,

I bit ćeš naša zvijezda vodilja

 


Imala si bogatu prošlost,

Kraljevina si bila…

 


Željeli su mnogi da te cijepaju

Da te muče, pale, otimaju i razaraju

 


I u mojim pričama, oduvijek si bila

I oduvijek ćes biti - junakinja

 


Tebi oni koji te ne vole

Ne mogu ništa

 


Ti bijaše pepeo i garež

Mrtve glave su padale

 


I zlokobnom tišinom

odjekivao je samo pseći lavež

 


Ali ne znaju oni koji su te rušili

Koliko si, mila moja, hrabra

 


Bosanski čovjek se vraća svome ognjištu

Pa makar spavao i ispod stabla

 


Čuvaj se, jedna jedina moja!

Jer, šta bismo mi, jadnu bili

Kada te ne bismo imali..

 


Raširi ruke i neka nam tvoj zagrljaj

Bude na zemlji najveći raj

 


Neka naše zastave slobodno lepršaju

I neka se iz dimnjaka dim vije

 


Budi čvrsta poput stijene

I neka se tvojim poljima ljiljani šire

 


I poput majke, privijaj nas na grudi svoje

Jer bez majke, i djeca se boje

 


Draga nasa, ti si moja ljubav,

Ponos i snaga!

Sretan ti Dan nezavisnosti

Domovino naša draga!


Semira Jakupović

Nismo stigli pobjeći prije čišćenja.

Za mlade da pojasnim šta je to čišćenje. To je kad vojska traži žive i koga nađu ubija, a ponekog su odvodili u logore.

Iz trapa smo slušali kad vojnici govore "Da mi ga je vidjeti živa, nož će mi zarđati".

Mi smo u skloništu (trapu) pokušavali ostati tihi u strahu da nas ne pronađu. Moj otac Bejdo i Asimov otac Vahid su bolovali astmu. U trapu koji je bio negdje 1,5 x 2,5m a visine nekih 90cm, a nas 13. Bilo je jako zagušljivo i kad se sjetim da smo i nuždu vršili tu, pitam se kako su njih dvojica uspjevali kašalj zabušavati. Ovo pišem i plačem...

Nijaz Huremović