-ČESTITAMO-
Semira Jakupović, Kozarac
PUNA SOFRA
Dolazi još jedan Ramazan, tako brzo godina prođe,
I prije nego što se okrenemo,
najdraži će nam u pohode doći.
Sve se mijenja,
dani će sada kratki za post biti,
A za ibadet duge biti noći.
Godine proletješe kao oka treptaj,
glavu ispunjava ramazanski vremeplov,
Od djetinjstva do zrelog doba,
Oduvijek voljeh njegov zov.
Pa razum na trenutak pomuti sjeta,
Na ekseru na zidu prikačena sofra,
Nedužnost, izdržljivost i snaga pobožnog djeteta,
Dok posti i iftar dragi nestrpljivo čeka.
Sofra je puna, redaju se slike,
Na sred sobe zauzela počasno mjesto,
Ukućani posjedali, al' nikome nije tijesno.
Dok kandilje čekaju i sofri se raduju,
Časi puni čorbe vruće, spremljene u mutvaku,
I pune pite tepsije, i vruće lepinje iz čaršije,
Činije pune sutlije, kojoj se odoljeti ne može.
Kad ezane s džamija čujemo,
pred iftarsku dovu proučimo,
I u miru počnemo da jedemo.
Neopisiva je blagost dok se mrsimo,
I Svemoćnom na snazi zahvaljujemo.
Čuje se zveket posuđa,
Pa mi i ove večeri, daleko od Bosne,
slika pune sofre
i čeljadi na okupu u misli doluta.
Uzdah mi se iz grudi ote,
sjetih se svog životnog puta.
Ni sofre, ni porodice ni na pomolu,
Sto prazan zjapi, svjedok nekom novom vremenu,
Dok lijeno se vuku sati,
na pamet mi padaju svi moji dragi:
Ostarjeli otac i mati,
i sestra i braća,
i mnoga lica srcu mom bliska.
I zebnja srce presiječe, dok u samoći krvari,
Ramazani odlaze i dolaze, i brzo se stari.
Poželjeh dječiju graju, tubok halve i poneku kiflu,
Fildžan kahve vrele dok sunce peče,
I da puna sofra
zamijeni prazan sto ovo veče.
----------------------------------------
Kulturno udruženje „Musa Ćazim Ćatić “ dodjeljuje
PLAKETU “Musa Ćazim Ćatić”
SEMIRI JAKUPOVIĆ, KOZARAC - PUNA SOFRA
za osvojeno četvrto mjesto na književnom natječaju „Bajramske radosti“ za najbolju bajramsku pjesmu. Vašom pjesmom „PUNA SOFRA“ doprinosite jačanju, podsticanju i vrednovanju književnog stvaralaštva, kulture, običaja i tradicije Bosne i Hercegovine, regije i šire.
München/Odžak, 25.02.2025.god. Husein i Nevzeta Ismailović
-------------------------------------------------
Semira Jakupović (rođ. Halak) je rođena 1963. godine u malom gradiću Kozarcu na općini Prijedor.
Udana je,a njena porodica joj daje dodatnu snagu za sve što radi.Posebno njeni unuci koji su joj velika inspiracija.
Osnovnu skolu završava u rodnom Kozarcu, a srednješkolsko obrazovanje u Prijedoru.
1984.godine diplomirala je na Pedagoškoj akademiji u Banjaluci, odsjek srpsko-hrvatski/ hrvatsko –srpski jezik i književnost jugoslovenskih naroda i narodnosti, te stekla zvanje nastavnika predmetne nastave.
LJubav prema književnosti postojala je od ranih dana mladosti. Oduvijek voljela čitati knjiige, a još kao dijete govorila da želi postati učiteljica.
Hvala dragom Bogu to se i ostvarilo, tako da ima običaj reći da uz svoju porodicu ima još dvije velike ljubavi koje je ispunjavaju i čine sretnom.
Jedna je ljubav prema pozivu prosvjetnog radnika, a druga je ljubav prema pisanoj riječi.
Rad u prosvjeti
U periodu od 1986. do 1992. godine radila je u osnovnim školama na području općine Prijedor i Sanski Most . Nažalost, nakon početka rata u BiH, tu se njena karijera mladog I entuzijastičnog prosvjetnog radnika prekida. Sa maloljetnim djetetom prelazi na slobodnu teritoriju u Hrvatsku.
Tu skoro godinu i po dana boravi kao izbjeglica u Zagrebu I u Karlovcu. U toku izbjegličkog žvota u Karlovcu, volonterski se angazuje u radu ratne škole u Tranzitnom centru za bivše logoraše. Sa još nekoliko nastavnika sa područja općine Prijedor,volonterski radi sa djecom bivših logoraša koji su čekali na transfer za treće zemlje kako u Euopi, tako I na ostalim kontinentima.
Nakon izbjegličkog boravka u Hrvatskoj od juna 1992. do novembra 1993, dolazi u Veliku Britaniju , te započinje novi život u zemlji u koju je došla po projektu spajanja sa članovima porodice putem UNHCR-a I Britanskog Crvenog križa.
1996. godine uključuje se u rad BIH dopunske škole u Londonu I tu radi punih 28 godina s ciljem da naše mlade generacije obrazuje na maternjem bosasnkom jeziku i pomogne u očuvanju našeg kulturnog identiteta i baštine. Rad sa djecom koje je godinama opismenjavala na maternjem jeziku i pomagala im da sačuvaju svoj vlastiti identitet i kulturnu baštinu, čine je posebno sretnom.
Nagrade za rad u prosvjeti
Opismenjavanje mladih generacija u okviru dopunskog BIH školstva prepoznato je dodjelom zahvalnica od BIH dopunske škole London 2009. i 2014. godine, te BH UK Networka 2006, 2021. i 2023. godine.
Dobitnik je i nagrade pod nazivom Westminster Community Awards 2013 - Dedication Award (Nagrade opcine Westminster za komune - Nagrada za posvećenost). Ono sto je interesantno je svakako činjenica da je općina Westminster u Londonu prepoznala njen veliki trud u očuvanju maternjeg jezika u BIH dopunskoj školi u Londonu, te joj dodijelilo ovo prestižno priznanje. Inače, u Londonu kao velikoj multi-kulturalnoj prijestonici živi veliki broj različitih jezičkih skupina, koji predstavljaju jedno veliko bogatstvo.
Ministarstvo za izbjeglice I raseljena lica BiH joj je 2019. godine dodijelilo Priznanje za doprinos u radu BIH dopunske škole u Londonu.
Njene biografije objavljene su u publikacijama pod nazivom
“Ko je ko u BiH dijaspori”, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica ,Sarajevo, 2012.
“Ko je ko u BIH”, Ministarstvo za izbjegla i raseljena lica, Sarajevo, 2014.
Uporedo s nastojanjima da naš maternji jezik sačuva od zaborava, započinje borbu sa novom sredinom, upoznavanjem nove kulture, te učenjem engleskog jezika koji nije govorila u to vrijeme. Završava veliki broj kurseva vezanih za obrazovanje djece predškolske i školske dobi, djece sa posebnim potrebama te studenata u zrelijoj dobi i psihologije.
U Londonu je radila sa djecom predškolske dobi, sa studentima u centrima za obrazovanje odraslih koji su učili engleski jezik kao stranci, te imali potrebe disleksije, a više od jedne decenije u jednoj osnovnoj skoli gdje je kao član pomoćnog osoblja pružala podršku djeci iz različitih zemalja porijekla. Ponosna je što svom bogatom radnom iskustvu u prosvjeti može upisati i rad sa studentima iz različitih zemalja, uključujući I djecu Roma koje je podučavala u okviru jednog kratkoročnog projekta.
Bila je angažovana na raznim volonterskim poslovima, počev od pružanja individualne pomoći odraslim studentima koji zbog zdravstvenih razloga nisu mogli da pohađaju škole, djeci školskog uzrasta kojima je bila potrebna pomoć pri čitanju, te u radu sa starijim osobama u biblioteci koje je podučavala da koriste kompjutere I otkriju jedan sasvim novi svijet.
Zbog izuzetnog zalaganja I napredovanja kao studentu u zrelim godinama, dodjeljena su joj priznanja pod nazivom:
Academic Achievement (Akademsko postignuće) 2003, 2010. 2012. godine od strane West Thames College i Hounslow Adult Education u Londonu u Velikoj Britaniji.
Pisanje poezije i proze od srednjoškolskih dana
Iako se pisanjem poezije i proze bavi još od srednjoškolskih dana, iz anonimnosti je izišla tek u zrelim godinama. Pisala je za svoju dušu, a zbog prevelike doze samokritičnosti mnoge njene pjesme nikada nisu vidjele svjetlo dana. U toku rata izgorjele su i pjesme i zabilješke, pa je zbog drugih obaveza nakon dolaska u Veliku Britaniju sve otišlo u neki drugi plan.
Poezija je uvijek bila njen najbolji saputnik. Unoseći se u pisanje, lakše podnosila ratne rane, nostalgiju, razdvojenost od najmilijih. Pisanje je bilo I ostalo neka vrsta hobija, ali I terapije. Teme su se nametale same od sebe: rat, ljubav, nostalgija za rodnom zemljom, priroda, život, djeca, pa čak i pisanje sevdalinke koja je najteži izazov. Dugogodišnji rad sa djecom ju je približio dječijoj poeziji, a kadaje postala nana to joj je bio dodatni izazov da piše poeziju za djecu. Priznati da je najteže staviti se u dječije cipele, ući u njihov svijet.
Bavljenje književnim i novinarskim radom u Velikoj Britaniji – vremeplov
Uporedo s radom u prosvjeti, bavila se i amaterskim novinarstvom vise od deset godina. Bila je stalni dopisnik za list “Haber” koji je periodično izlazio u VB.
Teme su uglavnom bile vezane za aktivnosti BiH dopunske škole u Londonu, te životna dostignućima naših Bosanaca I Hercegovaca koji žive u VB. Na insistiranje nekoliko osoba, veoma važnih u njenom životu, počela je nekako stidljivo da objavljuje po neku svoju pjesmu u “Haberu” čija su čitalačka publika uglavnom bili Bosanci I Hercegovci koji žive u VB.
Njen muž i djever su se kao i ona bavili poezijom, te su često razmjenjivali mišljenja. Čuli su da postoji Književno udruženje KNS u Sarajevu, koje pomaže neafirmisanim piscima da objave svoja pjesnička I prozna djela. Tako su Ibrahima Osmanbašića, koji im je bio ogromna podrška. 2007. godine objavljena je njena prva pjesma “Prekretnica” u izdanju KNS-a I tako je sve počelo. To joj je bila “odskočna daska”, a nakon toga slijedili su uspjesi, te posjete KNS Književnim susretima u Sarajevu, gdje je imala priliku da upozna i druge pjesnike I predstavi se široj publici.
Mogu slobodno reći da je od tada, njeno pjesničko stvaranje krenulo uzlaznom putanjom.
U Londonu se par puta srela sa poznatim piscem Mišom Marićem I rahmetli Idrizom Saltagićem, pjesnikom i novinarom. Oni su joj dali veliki “vjetar u leđa”. Mišo je napisao odličan tekst pod nazivom “Zapis iz Londona - Pjesničko udruženje Jakupovića”, koji je 2010. objavljen i u novinama “Bosanska pošta” u Skandinaviji na čemu je veoma zahvalna, jer je to ujedno bio iskorak naprijed.
Tako su je malo bolje upoznali i ljubitelji pisane riječi izvan Velike Britanije. Zajedno sa ostalim pjesnicima nastupala je na pjesničkim večerima i na priredbama povodom državnih praznika BIH, te na različitim manifestacijama koja su organizovala BIH udruženja u VB I Ambasada BIH u Londonu.
Pored pisanja poezije i proze, okušala se i organizovanju pjesničkih druženja, te nekoliko promocija knjiga.
Objavljena poezija i proza
Pjesme i priče Semire Jakupović do sada su objavljene u više od 50 zajedničkih zbirki poezije i proze u BIH, Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji i Njemačkoj, te u nekoliko elektronskih zbornika. Uz dužno poštovanje i veliku zahvalnost izdavačima za svaku objavljenu pjesmu i priču, i sam autor navodi da će spomenuti ono što je najupečatljivije.
Spomenut ćemo njenu vrijednu saradnju sa književnim udruženjima, a to su: Kultura Nova svjetlost (KNS) u Sarajevu, Balkanska pjesnička unija, Izdavačka kuće Ada Verlag u Njemačkoj, Udruženje “Musa Ćazim Ćatić”, Odžak/ Minhen, “Mesopotamija”, u Beogradu, Unom teku riječi” u Bihaću , “Društvo albanskih umjetnika DEA” u Sisku, “Kahvedžije” u Tuzli, Multimedijalna udruga “Krčka beseda” na ostrvu Krku, Diligo Liber u Zagrebu, Udruženje BUKA, Omladinska Kulturna Asocijacija Bošnjaka “Šadrvan” u Sjevernoj Makedoniji, KUD “Gajret” u Puračiću.
2023. učestvovala je u online programu “Žena sa knjigom”, koju je vodila Naida Ribić, Radio BIH dijaspore.
Od priznanja za pjesnički rad izdvoja se sljedeće:
2009. godine – KNS Sarajevo je nagradilo pjesmu “Zaključano proljeće” za Kreativni literarni izražaj
2015. godine pjesma “Moja domovina” ušla je u zajedničku Antologiju pod nazivom “Domovina – Podijeljena sjećanja.”
2019. godine Mesopotamija Kulturni Centar koji djeluje u Beogradu, dodijelilo mi je ZLATNU POVELJU za pjesmu “Kada bi djeca uredila svijet”na Međunarodnom festivalu poezije na temu mira .
2019. I 2021. godine njene pjesme pod nazivima “Ramazan putuje s nama kroz vrijeme” I “Mirisi ramazanskih noći” osvojile su 3. mjesto na Književnim konkursima za najbolju bajramsku pjesmu i priču koje je organizovalo Književno udruženje “Musa Ćazim Ćatić.”, te joj oba puta dodijelilo BRONZANU PLAKETU.
CERTIFICIRANE PJESME
“Balkanska pjesnička unija”, joj je dodijelila certificate za pjesme “Dan duži od godine - Život u doba borbe s korona virusom”(CEF-BPU-1) , “Korov”(CEF- BPU-2) , “U duši da ostanem mlada”(CEF-BPU-4), “Savršeni krug” (CEF-BPU-3)
2021. “Balkanska pjesnička unija” joj je u sklopu konkursa “Poezija godine” dodijelila BRONZANU plaketu za kvalitet poetske kreacije.
2021. Pjesnički portal “Između dva glasa” dodijelilo joj je treće mjesto za pisanje sevdalinke “Jadala se Sana Uni”.
“Moje plime I oseke” (Život je mađioničar) je objavljena u zajedničkom zbirniku nagrađenih radova od 2013. – 2021 pod nazivom “Utoplimo krčku zimu” od strane Multimedijalne udruge Krčka beseda. Njena pjesma uvrštena je u tri najbolje pjesme u kategoriji pjesama pisanih na hrvatskom i srodnim jezicima.
2021. Uz dopuštenje autorice pjesma “Ulični svirač” obrađena je na ispitu iz BHS jezika na South Arizona University (SAU) u SAD na molbu kćerke njene bivše učenice.
2021. Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić” joj dodjeljuje plaketu počasnog člana za doprinos u jačanju , podsticanju i vrednovanju književnog stvaralaštva, kulture, običaja i tradicije BiH.
Ono na što je posebno ponosna su pjesme za djecu objavljene u zajedničkim zbirkama pod nazivom “Želim samo osmjeh” i “Radost dječije duše”(Diligo Liber), te pjesme “Dječija mašta” i Dječija kasica”(Udruženje “Musa Ćazim Ćatic”) za koje je osvojila četvrto mjesto. Dugogodišnji rad s djecom u učionici, a i radosna uloga nane koju joj je život dodijelo donijelo je i novu inspiraciju. Mada priznaje da je pisati za najmlađe veliki izazov. Staviti se u njihove cipele, nimalo nije lako. Zato postoji posebno poštovanje prema piscima koji pišu za djecu.
Iako je više prepoznatljiv njen pjesnički rad, okušala se i u pisanju proze, kolumni i informativnih članaka.
Njene kratke priče objavljene su zajednickim zbirkama priče I proze pod nazivom “Tragovi naseg postojanja” (Školska kecelja), “Prozno oko”(Ah, ta pisma su i mala dusu, Mostovi mog zivota”. Mnogobrojne priče na temu naše tradicije i kulture, te bajramskih i ramazanski praznika objavilo je Kulturno udruženje “Musa Ćazim Ćatić”.
Saradnja sa web portalima
Saradjivala je i objavljivala svoja djela na web portalima kozarac.eu, bosniauknetwork.org, KNS, Izmedju dva glasa/ Between Two Voices, Prva umjetnička olimpijada, Prva svemirijada,Pisano pero, Zagrli me stihom, Udruzenje “kahvedzije”, Magazin Saveza Banjalučana u Švedskoj “Šeher Banjaluka”, te mnogim drugim portalima koji promovišu pisanu riječ.
Učešće na književnim susretima
Više puta je učestvovala na susretima koje je organizovalo udruženje KNS (Kultura Novo Sarajevo ) u Sarajevu, te na manifestaciji “Dani pisane riječi Kozarac” u rodnom kraju.
Prošle godine je učestvovala na online predstavljanje književnica iz dijaspore “Živimo daleko, ali smo sa vama”, Radio BIH dijaspore.
Humanitarni rad
Bavi se humanitarnim radom i već više od deset godina pomaže rad humanitarne organizacije “Remembering Srebrenica”, koja djeluje u VB da bi odršala kulturu sjećanja na žrtve genocida , te radila na osvješćivanju pojedinaca I društva o štetnosti genocida koji se dogodio u BIH, te preventivnom djelovanju.
Za njen rad Remembering Srebrenica joj dodjeljuje priznanje pod nazivom London& South East Memorial Week Community Championship Award 2016 for The Best Community Focused Event pod nazivom The Vigil.
Učešće u projektima
2012. godine volonterski je angažovana na projektu “Refugee into Schools”(Prognanici u škole), a njen zadatak je bio da u osnovnim i srednjim školama u VB priča o svom izbjegličkom putu i dostignućima s ciljem da pomogne u razbijanju stereotipa o izbjegličkoj djeci iz različitih etničkih skupina.
2020/ 2021. u doba Covid-19 uzima učešće u online likovnoj radionici za žene sa prognaničkim porijeklom. Njen rad je zajedno sa radovima drugih žena prognanika korišten u dokumentarnom filmu pod nazivom “The Migration Blanket”(Pokrivač za izbjeglice). Organizator ovog projekta bio je ArtConnects.
Ovaj dokumentarni film je prikazan na Nezavisnom festivalu kratkog filma u Berlinu 2021.
Zahvaljujući književnom radu upoznaje jednu veliku pjesničku porodicu. Piše za svoju dušu, ali joj je veoma drago ako se neko u njenim stihovima I pričama nađe.
Šta je sljedeće?!
Godine čine svoje, a ulazak u jesen života mijenja i način razmišljanja. Nada se da će u skorijoj budućnosti sva svoja dosadašnja djela sakupiti na jedno mjesto i objaviti svoju samostalnu knjigu kako poezije, tako i proze.
FB:Huska Ismailović
