Izdvajamo

 

Autorica. Mina Zilkić

SAMO JA I TUGA

Tuga iznad plavog neba

Zavila poljanu

Mezara šehida.


Mukla tišina

Sestrin glas podrhtava

Suzne oči kvase tužno lice,

Jecaj, bol.


Sestrine ruke

Obgrlile bratov mezar

I nikako da ga ostavi.

 

Poljana, zelena trava

Nad njom se prostiru

Bijeli nišani šehida

Ne progovaraju, tuga.


Sestra, stoji na zelenoj travi

Iznad plavog neba i

„Neda da istina ode u zaborav.“


Tišina, poneki cvrkut ptica

Se čuje.

Tužne vrbe objesile

Svoje grane nad zemljom.

Žubor vode lagano šumi,

Česma odzvanja

Doziva me

Pomilova sestrine ruke

Na izlazu mezara.

Autorica. Mina Zilkić

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.