Izdvajamo

 

Piše: Refik BULIĆ

Kosturi, kosturi, kosturi
U noćnoj uri
Sa Sane mjesečinu donose
Pa je razaspu po Tomašici
I u kozaračko se kolo uhvate

Samo
Umjesto pjesme
Jauci i kletve se šire

I svi ih čuju
I svi ih vide
I prave se
Kao da ničega nema

Kosturi, kosturi, kosturi
U noćnoj uri
Sa Tomašice mjesečinu raznose
Pa je po Krajini posipaju
I dželatima na prozore kucaju

I svi ih čuju
I svi ih vide
I niko nikome
Ništa ne govori
Kao da ničega nema


Refik Bulić je doktor lingvističkih nauka i redovni profesor za užu naučnu oblast Lingvistika na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli nedavno je završio monumentalno naučno djelo “Bosanski pravopis”.

Od 2012. godine bio je profesor na predmetu Dijalekatska baza književnog jezika na doktorskom studiju lingvističke bosnistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a od 2016. godine profesor je na doktorskom studiju lingvistike na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli za predmet Gramatički sistem bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika.
Član je Centra za leksikologiju i leksikografiju Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, član Upravnog odbora Instituta za bosanski jezik i književnost u Tuzli te član Redakcije časopisa Bosanski jezik i njegov urednik od broja 8 za 2011. godinu.

Također je član Redakcije Bosanskohercegovačkog dijalektološkog zbornika od 2013. godine (izdavač Institut za jezik u Sarajevu) i Redakcije časopisa Bosnistika plus (izdavač Institut za bosanski jezik i književnost u Tuzli).
Savjetnik je za lingvistiku u Magazinu za jezik i književnost Lingvazin (izdavač Institut za bosanski jezik i književnost u Tuzli).
Sudjelovao je na više naučnih skupova i međunarodnom projektu Općeslavenski lingvistički atlas Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Pored osnovnog zanimanja, bavi se i pisanjem književnih djela, jedna od njegovih pjesama koju vam danas predstavljamo je pjesma “Mjesečina” - koja je tematski vezana za Prijedor i Kozarac.

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.