Izdvajamo

Piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

 

24 MAJ, DAN KADA SU DJECA OSTAJALA BEZ SVOJIH RODITELJA,
RODITELJI BEZ SVOJE DJECE, A
KOZARAC BEZ SVOGA ZIVOTA.
Dan kada su svi plakali:
Nase KUCE, Nase mirisne AVLIJE, GOLUBOVI na nasim gorucim krovovima,
Nasi bistri POTOCI,
PRAZNE UCIONICE sa slikama punim BRATSTVA I JEDINSTVA I BORBE PROTIV FASIZMA,
Slike PIONIRSKIH ZAKLETVI, Zakrvavljena
STARENICA,
UGASENE MANGALE, Nedogorjela vatra u nasim sporetima i neispeceni BURECI u njima, PRAZNE KOLIJEVKE , Djecije CIPELICE I CIPELE,
Neispunjeni LJUBAVNI SASTANCI,
OTRGNUTA MLADOST,
SVE JE OKO NAS KRVARILO I GORILO, ALI NADA NAS NIJE NAPUSTALA, NISMO DALI DA IZGORI

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic