Izdvajamo

Piše: SEMIRA JAKUPOVIĆ

ZAPISANO U KAMENU

 Kao alem u noći
Stoji  čuvar dženetskih duša
I šum vodoskoka sluša
Svjedoci mu uplakane oči
Pregršt bijelih marama
I lepršavih zastava

U tišini kameni gorostas stoji
I vrelom istine se poji
Ovaj svjedok
Ružnog vremena
I zle čovjekove kobi
Kamen razara
Zid ćutnje
Nijemim jezikom govori
I istinu donosi.

“Ovdje leže
bosanski  ljiljani
Zlatnim slovima ispisani
U historiju upisani
Za opomenu vječnu.
Kreneš li sa sjevera, istoka,
Zapada il’juga
Mimoići me nećeš.
Obavit ćete nesnosna tuga
Za onima pokošenim u cvijetu mladosti,
U kolijevci, u dubokoj starosti,
Ostavljenim u obruču,
Tražeći slamku spasa
Ostajući bez glasa
Oblivenim krvlju.

Putniče, zastani!
Saputniče, pozdravi!
Starosjedioče, ne zaboravi!
Čovječe, razmisli!
Zar vrijedi jedan,
A kamoli ovolike  ljudske živote uništiti?
Na stranu pravde ne stati.

Na raskrsnici svjetova
Između Istoka i Zapada
Između prošlosti i budućnosti
Između smrti i vječnosti
U spomen NEZABORAVU
Nijemo opominju,
“Nije ovo mrtva čarsija,
Niti napuštena zemlja pradjedovska,
Ona više ne miriše na pepeo,
Niti je prolama lavež
Raspuštenih pasa.
Ovdje se živi,
Ovdje se voli,
Za dane buduce,
Za proslosti neponovljene.”

31. jula 2010. godine u mom rodnom Kozarcu konačno je podignuto spomen- obilježe žrtvama proteklog rata. Ova pjesma je posvećena njima, ali i svima onima širom domovine koji živote dadoše za našu dragu BiH.

SEMIRA JAKUPOVIĆ

Kakav sram? Dok danas polugetoizirani Bošnjaci u mimohodu hodaju Prijedorom, iz bašta kafića, smijulje im se saučesnici asasina. Dok LJUDI, jedni uz druge, sa bijelim trakama obilježavaju četvrt vijeka od početka masakra neviđenih razmjera, u Prijedoru se juče slavilo.

Šta se slavilo, zaurlikaće zdrav razum?

Slavila se godišnjica "oslobođenja grada". Dan grada, rekoše.

Zapitajmo gospodu iz Grada Prijedora:

Jel' to dan kada ste ozvaničili ubijanje hiljada svojih sugrađana, među kojima 102 djece, kada ste protjerali i u logore strpali desetine hiljada ljudi?

Jel' to dan kada ste ozvaničili pljačku, paljevinu i nezakonito useljavanje u nesrpske kuće i stanove?

Jel' to dan kada su vam monstrumi postali heroji i "branioci"?

Jel' to dan kada ste obrukali sebe sve do svog šestog koljena i kada ste unizili svoj narod u ime nekakve bolesne ideje?

Jel to dan kad vam je na um pala nacistička ideja da ljudima na kuće stavljate bijele čaršafe, a oko ruku bijele trake, kako bi krvnicima omogućili i olakšali ubijanje?

Jel' to dan kada ste stvorili spiralu zla i mržnje, koja do dan danas usisava u sebe sve što se kreće Potkozarjem?

Jel' to dan kada ste iskopali prvi busen u Tomašici, najvećoj masovnoj grobnici nakon Drugog svjetskog rata?

Jel' to dan od koga vam djeca po svijetu spuštaju pogled i od sramote lažu odakle su?

Jel' to dan kad ste pljunuli po Mladenu Stojanoviću, po partizanskim tekovinama i onako đuture se upisali u četnike krvoloke?

Šta li slavite i obilježavate, doli svoje nemoći, bruke, jada i sramote!?

Dragan Bursać
31.05.2017.