SEMIRA JAKUPOVIĆ

Sve se to Bosna I Hercegovina zove

Mogu li prelijepe,

Brze i neukrotive

nepokorne i neustrašive

čiste, prozračne, plavo-zelene

bosanske rijeke što streme

Ka Crnom i Jadranskom moru

Stati samo u jednu riječ

DOMOVINA

Mogu li to u pjesmama

Planine opjevane

I šumovite I kršne

I zanosne i snježne

što prkose vijekovima

Mogu li to plodne ravnice i doline

Može li Semberija I Posavina

Stati samo u jednu riječ

BABOVINA

Mogu li to tvrđave, stećci,

Kule I gradovi stari

Mogu li to zamkovi

Gdje živješe nekad bosanski vladari

Mogu li sve te piramide i starine,

Kamene kugle i bosanske doline

Stati u riječi RODNA GRUDA

Mogu li to zlatni ljiljani

što proteklim vijekovima

Na grbovima, oklopima i zastavama stajaše

I tolikim opsadama, nevoljama,

Ratovima I pustošenjima odoliše

Mogu li stati samo u jednu riječ

DJEDOVINA

Mogu li svi naši preci,

Pradjedovi I djedovi

Očevi i sinovi

Sa trudbeničkim rukama

Sa žuljevitim i grubim šakama

Sa rudarskim krampovima

I zemljoradničkim lopatama

Stati samo u jednu riječ

OTADŽBINA

Mogu li to ptice stanarice

I selice što se vraćaju sa juga

Može li to poslije kiše duga

Može li to puna sofra

Otvorena vrata za svakoga gosta

Tradicija i običaj

Može li sve to stati u riječ

DRŽAVA

Može li to jorgovan i zambak

Što u bašči cvate

Može li to svaka travka

I paučina sa žutog maslačka

Može li to svijeno gnijezdo

Ispod staroga krova

Može li to zanosnog mirisa zova

Što raste u mojoj avliji

Mogu li stati u riječ

KUĆIŠTE

Mogu li to moga jezika

Raskošne riječi

Može li to sevdalinka

Što tugu moju liječi

Mogu li to sve uzrečice, izreke

I narodne poslovice

Može li to sve stati u

JEZIK MATERNJI

Mogu li to kršni ljudi bosanski

Što mnogim silama hrabro odilijevaše

Mogu li to majke što život djeci dadoše

I godinama za njima suze proljevaše

Umorne od čekanja

Može li sve to stati u jednu riječ

ZEMLJA

Pa skoro sve zemlje imaju šume i mora

Jezera, ravnice i plodonosna polja

Ljude, statistike i državne granice

Prošlost i historije stranice

Ali Bog nam je samo jednu dao

Da u njoj rođeni budemo

Da prvi plač ispod njenog neba pustimo

I prve riječi u njoj progovorimo

A možda čak da za nju

I u njoj umremo

Da je zovemo majkom

Da je smatramo bajkom

Da volimo svoj raj na zemlji

I nama veze na kojim smo

paralelama I meridijanima

Na kojoj strani svijeta živimo

I kada je ostavljamo

Uvijek joj se iznova vraćamo

I hoćemo mi iz nje

Ali neće ona iz nas

I svaki put bez obzira na sve

U nju se ponovo zaljubljujemo

To je naša POSTOJBINA

Sve ovo što rekoh i još mnogo toga

Ali nemam dovoljno riječi

Jer srce govori i riječi ostaju nijeme

Sve se to ljubav prema rodnoj grudi zove

Moja babovina,

Majka zemlja, država, domovina

Sve je to moja

Bosna I Hercegovina