Piše: SEMIRA JAKUPOVIĆ

BAJRAM - NAJDRAŽI GOST  

 Veliki sam praznik sam
Najmiliji gost braći i sestrama po imanu
Od istoka do zapada
Na svakoj paraleli i meridijanu.

Ime mi je Bajram
I zovu me najdraži gost
Dva puta godišnje dolazim u pohode
Poslije Hadža i kada završi post.

U srcu mi vjecno stanuje
Vjera u Samilosnog Allaha d.š
Ja se divim onima koji mu se klanjaju
I dove od srca upućuju

I volim lik i djelo
Poslednjeg poslanika Muhammeda a.s.
Koji kroz iskušenja teška prolaziše
U borbi za svoj ummet
Nikad ne posustaše.

Slave me svi od djeteta do starca
Putujem od pustinja, rijeka i mora
Osjete moju ljepotu
U toplim i hladnim krajevima
I preko sedam gora.

Volim čistoću,
polumjesec i zvijezde
I boju zelenu iz prirodnog kista
Vitku munaru i alem što blista

Doživio sam sva godišnja doba
Osjetio behare i ljetne vrućine,
Morske maestrale sa plave pučine
Lišće što opada i zime snježne
Najmilija kuća uvijek mi džamija
I pjesma lijepa ilahija.

Ne gledam na boju kože
I volim svakog k’o na sedždu padne
Osmjeh podari i sadaku dadne.

Volim svjetlost kandilja
U noći dok ih gledam
ezane slušam
I postače na sehur budim
A pred zalazak sunca
Snazne u vjeri iftarima nudim

Zbog mene vjernici putuju na Kabu
Kurbani se dijele i oblače nova odjela
Zbog mene se prave ukusna jela
Halva, baklava i trpeza cijela.

Svi me na nogama dočekuju
I zambak i ruža i mirisne avlije
Pite što se puše iz tepsije
I begova čorba iz činije

I suza radosnica od sreće zablista
Srce se liječi svetim Kur’anom
I duša bogobojazna i čista.

Najdraži sam gost u kućama mnogim
Zbog mene se okuplja rodbina cijela
Poželi se rahatluk, dobro zdravlje
I ispunjenje svih želja.